Kada sam prije dva tjedna prvi puta pročitao da nekakva grupa fejsbukovaca planira pokrenuti prosvjede u Zagrebu s ciljem rušenja Vlade Hrvatske pomislio sam : “Neki nadobudnici žele glumiti revoluciju. Skupit ce im se tek nebitna grupica ljudi.”
U petak se - nakon subote, ponedjeljka i srijede - ulicama Zagreba prošetala “grupica” od desetak tisuća nezadovoljnika. Od prvih nasiljem obilježenih prosvjeda prije tjedan dana, do danas se događanje naroda u glavnom gradu Hrvatske preobrazilo, uvjetno rečeno, u mirne prosvjede – cak ponešto duhovite, ali verbalno bogate izvikivanim parolama, i turbo folk govorništvom i pjesništvom. U potonjem Hrvatska niti malo ne zaostaje za svojim ostalim susjedima na Balkanu.
Da postoje i vise nego opravdani razlozi za nagomilano nezadovoljstvo, nije sporno. Od kriminalnih pretvorbi koje su počele još davnih ranih devedesetih, a za koje do danas nitko nije odgovarao, iako se mnogi počinioci i danas mirno šetaju Hrvatskom u odijelima uspješnih poslovnih ljudi, pa sve do gušenja srednjeg staleža i sve izrazitijeg siromaštva zahvaljujući tomu sto je Hrvatska prigrlila najgrublji oblik kapitalizma – sve je ovo, i vise od ovoga, nakon dvadeset godina dovelo događanja u Hrvatskoj do kritične točke. A ohrabrenja i uzora kako krenuti u akciju i vise je nego dovoljno – Tunizija, Egipat, Bahrain, Libija, Grčka.
Ali za razliku od Egipta prije nešto vise od mjesec dana I Libije ovih dana, Hrvatska je ustavom zajamčena demokratksa država, u kojoj je slobodno okupljanje I mirno prosvjedovanje. No izazov prosvjeda u Hrvatskoj, koji ovih dana zacudo rastu iako ih predvodi revolucionar dječjeg lika, jest u tomu sto prosvjednici nude samo jednu točku dnevnog reda – srušiti Vladu. No nikako im nije jasno kakvu Hrvatsku žele nakon rušenja, ako u tome uspiju.
I to je Ahilova peta sadašnjeg pokreta mladih prosvjednika; odnosno zamka koja sirom otvara vrata – neovisno o namjerama organizatora - manipulacijama, parazitiranju, huliganstvu, otmicama prosvjeda, te kojekakvim radikalnim desničarenjima i ljevičarenjima. A da bi i nasilje ponovno moglo progovoriti bilo je vidljivo u petak pred kraj noćne ophodnje najupornijih ulicama Zagreba, kad je manja skupina alkoholiziranih prosvjednika počela pogrdama provocirati policiju.
Znam da je Hrvatska opterećena mnogobrojnim problemima, i da je mnogima dosta svega. No pitanje je da li se bolja Hrvatska može graditi na uličnim događanjima naroda? Organizatori govore o mirnim i dostojanstvenim prosvjedima. No pitanje je također mogu li se oni takvima nazivati ako zvučnom kulisom dominiraju uglavnom prostačke parole; ako se pljuje po predstavnicima države; I ako se dozvoljava malim ali glasnim alkoholiziranim skupinama da se pijani unose u lica policajaca sa svim mogućim verbalnim pogrdama?
Teško mi je povjerovati da su ovi potonji sposobni pokazati Hrvatskoj bolji put u budućnost. Mora postojati bolji način.
Tihomir Kukolja, http://boldlywalking.blogspot.com/
