Naučite ove stvari dok još možete Postoji razlog zašto su tridesete toliko opterećujuće. Prema popularnoj tradiciji – pod time mislim na ono što su vam roditelji uporno govorili – završiti to treće desetljeće znači postati odrastao. Trebate imati sve pod kontrolom. Postali ste financijski i psihički stabilni te socijalno prilagođeni. Postali ste ODRASLI.
Za razliku od „uranjanja“ slamčice u sok, ovaj proces nije nikada lagan kao što se to čini. Putovanje u zemlju odraslih mističan je i vjetrovit put, a Google Maps neće vam nikako pomoći da ondje stignete. Trebate savjet. Trebate dobre upute. Da stvar bude bolja, činjenica je da stvari nisu baš crno-bijele kao što su to nekada bile. Naravno, apsolutne vrijednosti još su uvijek važne (prijevara – pogrešno; genocid – loše; mačkice – slatko), ali je teško biti „cjepidlaka“ oko detalja. Život u i oko tridesetih može biti kontradiktoran.
Komunikacija s vašim partnerom je neophodna – i teška. Evo načina kako komunicirati bolje, čak i u svađi. Ovdje donosimo sedam konkretnih prijedloga za unaprjeđenje vaše komunikacije s partnerom.
Pet je velikih koristi od svrhovitog života:
Znate li svrhu svojeg života, to će mu dati značenje. Stvoreni smo da živimo smislenim životom. Zato se ljudi trude i iskušavaju prijeporne metode poput astrologije i posredstva spiritističkih medija, da bi otkrili smisao. Kad život ima značenje, možete gotovo sve podnijeti; ako značenja nema, ne može se podnijeti gotovo ništa.
Čovjek je bez životnog cilja kao brod bez kormila - nikome ne pripada, nije ništa, nije čovjek. Thomas Carlyle
Svačiji život pokreće nešto. Nešto ga usmjerava, vodi, kontrolira i njime upravlja. Što pokreće vaš život? Trenutno vas možda muči neki problem, pritisak ili rok do kojega morate nešto obaviti. Možda vas muče bolna sjećanja, progoni vas strah, povodite se za vjerovanjem za koje i ne znate da ste ga prihvatili.
Vašim životom mogu upravljati stotine okolnosti, vrijednosti i emocija. Evo nekoliko najčešćih:
Iz tjedna u tjedan mediji zasite javni prostor nekom temom do mjere nepodnošljivosti. Svijet postane plošno mjesto u kojemu nema mjesta ni za što drugo do li za 'prijelomne vijesti'. Proteklih je tjedana izgledalo kao da svijetom marširaju samo pederi i lezbe i da na svijetu osim njih ništa drugo ne postoji. U Splitu je povorka prekinuta, da bi u Zagrebu LGBTIQ zajednica proglasila pobjedu. Nad kim ili čim? Tko je poraženi?
Kako razumjeti povorke pedera iz kršćanske perspektive? Biskupi su reagirali na izjave gospodina Keruma da je Split katolički i konzervativni grad i na neki način, ako ne opravdao, barem našao razumijevanje za kamenice koje su raskrvavile neke glave. Biskupi su rekli da se nasilje ne može opravdati pripadnošću kršćanskoj vjeri. Već i to predstavlja pomak s obzirom na svu silu terora koji se kroz povijest baš time opravdavao.
Primamljivo je interpretirati Dominique Strauss-Kahnovo navodno silovanje hotelske sobarice kao tipično za stav MMF-a prema siromašnim nacijama i njihovim građanima. Također je primamljivo gledati na taj incident kao tipičnu sliku zlostavljanja i napastovanja žena koje se uzima zdravo za gotovo u hodnicima moći širom svijeta. Izbjegavati ću obje kušnje, ne zato što se ne slažem, nego zato što su one već detaljno istražene u svjetskom tisku.
Ono što uistinu smatram zanimljivim je to da nisam naišao na nijedan izvještaj o tome koliko je sobarica zarađivala, dok su nam višestruko ponavljali kolika je bila Strauss-Kahnova plaća (420,000 dolara na godinu) i koliko je MMF plaćao za njegov luksuzni apartman u hotelu Sofitel na New Yorkovom Times Squareu (3,000 dolara na dan).
Zamislite si središte nekog britanskog grada u petak navečer. Mnoštvo ljudi koje se izlijeva iz barova i klubova konzumiralo je velike količine alkohola. Njihovi postupci, govor i percepcija realnosti prilično su različiti od toga kakvi su bili ranije toga dana, pokazujući kako se obrasci ponašanja i funkcije mozga mogu izmijeniti kemikalijom, u ovom slučaju etil-alkoholom. Poznati su također i drugi stimulansi koji izmijenjeno stanje svijesti vode prema promjenama u ponašanju, a neki se od njih, kao što su lijekovi za depresiju i tjeskobu, liječnički prepisuju.
Proučavanjem funkcije mozga doznajemo više o biokemijskim aspektima živčane provodljivosti, raspoloženja i stanja besanosti. Također razumijevamo da unutar mozga postoje specifični mehanizmi prepoznavanja različitih biokemijskih molekula. Neke droge, uključujući određene prepisane farmaceutske proizvode, ustvari doista ometaju ili mijenjaju prepoznavanje i kasniju "upotrebu" određenih biokemijskih tvari u mozgu. Ovo nas navodi na promišljanje o genima. Specifične genetske aktivnosti omogućavaju stanicama proizvodnju ne samo biokemijskih tvari u mozgu već također i molekula uključenih u njihovo prepoznavanje i upotrebu. Ovo upućuje na sasvim ispravnu pretpostavku o tome da geni utječu na funkcioniranje mozga i ponašanje. Također moguće je zapaziti da određene vrste povrede mozga dovode do dramatičnih promjena ponašanja i osobnosti, ističući povezanost aspekata svijesti i ponašanja s fizičkom strukturom i organizacijom mozga.
Kad me upitaju, ja naglasim da nisam odslužio nego odrobijao vojsku. Ali nije bilo tako strašno. Maltretirali su me zato što sam u ono vrijeme bio svećenički kandidat – neprijatelj naroda i kontrarevolucionar, ali to nije bilo nepodnošljivo,ni približno slično pričama drugih bogoslova i ,što je najvažnije, moglo se u tome naći nešto dobro, nešto lijepo. Jedino nisam mogao popraviti činjenicu da sam, namjesto normalne godine, u JNA proveo 366 dana. Mogao sam misliti da će mene dopasti prijestupna godina.
"Bin Laden je bio opasan terorist s mnogo krvi na svojim rukama. Ipak, sada kada znamo da je za vrijeme napada bio nenaoružan, također znamo da nije trebao biti ubijen već doveden pred lice pravde. On je bio nepravedan - monstruozno nepravedan - ali njegovo smaknuće je također bilo nepravedno." napisao je ovih dana na svojoj Facebook stranici Miroslav Volf (Yale). Jedan od brojnih komentara koji su uslijedili glasio je otprilike ovako: "Miroslave, biste li vi povukli obarač da ste 1933. imali Hitlera na nišanu dok mirno pije čaj na trijemu?"
U siječnju 2005. dogodila su se dva izvanredna događaja. Prvi je bio taj da je Richard Dawkins, ateist i darvinist s Oxforda, javno upitan što on vjeruje da je istinito, ali ne može dokazati. Ovo je bilo zanimljivo pitanje budući da je zabilježena njegova izjava kako ne biste trebali vjerovati u ništa bez dokaza. Sada on dopušta sljedeće: „Ja vjerujem, ali ne mogu dokazati, da je sav život, sva inteligencija, sva kreativnost i sav dizajn svuda u svemiru izravan ili neizravan proizvod darvinističke prirodne selekcije.“ On nastavlja, „Dizajn ne može prethoditi evoluciji i tako ne može biti temelj svemira.“ Drugim riječima, on priznaje da je veliki dio onoga što vjeruje, uključujući svoje temeljne pretpostavke o svemiru, slijepa vjera, nepoduprta dokazima.
Drugi je izvanredni događaj bio taj da je međunarodni doajen filozofskog ateizma, prof. Anthony Flew, sada 81-godišnjak, javno objavio da je napustio svoj ateizam, i to na temelju znanstvenih argumenata, koji ga sada uvjeravaju da postoji Bog.
Pretpostavimo da je presuda pravedna i da je Božji odgovor na molitve vjerničkoga puka. Vjernik zna da Božji odgovor na molitvu nije uvijek u skladu s njegovim očekivanjima. On nije uvijek ''da'', ponekad je i ''ne''.
Vjernički je puk proteklih dana, u očekivanju izricanja presude hrvatskim generalima, zajedno sa svojim biskupima molio na mnogim mjestima u Hrvatskoj. Po objavi presude zavladala je konsternacija. Molitva za pravednost u sebi je uključivala očekivanje oslobađajuće presude. No dogodilo se suprotno. Dvadeset i četiri (Gotovini) i osamnaest godina zatvora (Markaču). Nepravomoćno doduše, ali ipak bolno. U ovom kratkom se osvrtu ne namjeravam zadržavati na pravnim i političkim aspektina presude, već na isključivo vjerničkim.
Molioci se susreću s teškom dilemom. Je li presuda odgovor na molitve (pa je presuda pravedna, što posebice vojni biskup izričito negira) ili je Bog prečuo molitve pa se UN-ov sud u Haagu rukovodio nekim drugim načelima pri donošenju presude (kako reče predsjednik Josipović, što je izazvalo ljutnju vjernika)? U ovom drugom slučaju presuda je nepravedna, a mi ne možemo nego priznati da smo uzalud molili, da su suci i njihove odluke neovisne od Božje volje i pomoći i da su moćniji (barem za neko vrijeme) od Boga kome se vjernici obraćaju. A to je moliteljima najteže prihvatiti. Na skliskom smo terenu.
U Hrvatskoj postoji nekoliko snažnih tema koje kruže javnim prostorom; među najsnažnijima je nerazriješena kolektivna trauma iz 2. sv. rata. Tema se probudi i ovlada javnošću periodički - pri komemoracijama žrtava u Jasenovcu i Bleiburgu, ali i sporadično – pri otkriću kakve masovne grobnice, kako se nedavno zbilo s obznanjenim grobištem u rudarskom oknu u Hudoj Jami.
O Bože...
Ti imaš bolji pregled,
ali iz našeg tupog kuta
izgleda gusto.
(Đ.B.)
Sve se skupilo tih dana.
Najprije nam se pokvario televizor. Ima dvadesetak godina i starac se odlučio odmoriti od svakodnevnog posla. Za razumjeti ga je. Ta nije on čovjek, nego najobičniji stroj koji ne mora podnositi toliko gluposti.
Zatim nas je automobil počeo zezati. Kažem automobil da ne bih morao reci fićo jer strahujem da će mi se smijati koji čuju da netko još uvijek to vozi. Mi smo sretni što i to imamo. Osim kad, kao sada, postane pokvaren. Za razumjeti ga je. Ta nije on čovjek, nego najobičniji stroj koji može zahtijevati da mu se dade ono što mu pripada.
Jedna od najčešćih zapreka unutarnjem miru kršćanina je uobičajena navika dijeljenja našeg života na dva područja - sveto i svjetovno. No takvo je stanje potpuno nepotrebno. Našli smo se između dvije vatre, no ta vatra nije stvarna.
Jedna od parola koja se poput mantre može čuti na prosvjedima koji se ovih dana događaju u Hrvatskoj je: 'Lopovi odlazite!' i njezine varijacije. Iznenađeni predsjednik SDP-a pita: 'Što je SDP ukrao?' računajući, valjda, da se to pitanje mora i može postaviti samo trenutno vladajućem HDZ-u.
Kako to da je upravo ta parola postala središnjim identifikacijskim sloganom prosvjeda ne samo u Zagrebu već i u drugim gradovima zemlje? Naprosto tako što ta jedna riječ sažima iskustvo naroda koji nikad u povijesti od ni jednog osvajača nije bio tako pokraden kao što je to bio tijekom posljednjih dvadeset godina.
Kada sam prije dva tjedna prvi puta pročitao da nekakva grupa fejsbukovaca planira pokrenuti prosvjede u Zagrebu s ciljem rušenja Vlade Hrvatske pomislio sam : “Neki nadobudnici žele glumiti revoluciju. Skupit ce im se tek nebitna grupica ljudi.”
U petak se - nakon subote, ponedjeljka i srijede - ulicama Zagreba prošetala “grupica” od desetak tisuća nezadovoljnika. Od prvih nasiljem obilježenih prosvjeda prije tjedan dana, do danas se događanje naroda u glavnom gradu Hrvatske preobrazilo, uvjetno rečeno, u mirne prosvjede – cak ponešto duhovite, ali verbalno bogate izvikivanim parolama, i turbo folk govorništvom i pjesništvom. U potonjem Hrvatska niti malo ne zaostaje za svojim ostalim susjedima na Balkanu.
U zapadnoj kulturi je leća kroz koju promatramo svijet obojena s gotovo tri tisućljeća grčke misli. Imena su vam poznata: Homer, Tales, Sokrat, Platon, Aristotel. Ono što su promišljali i poučavali ostavilo je duboki utjecaj na način našeg razmišljanja. Od tih je grčkih mislilaca poteklo mnogo onoga što je dobro, uključujući matematiku, znanstvenu metodu, lijepi jezik Novog zavjeta i Hipokratovu zakletvu, koju su liječnici doslovno izricali sve do unatrag zadnjih nekoliko desetljeća.
No to što smo naslijedili od starih Grka ima i svoj teški balast. Kloneći se židovskoga Boga, grčki su mislioci, da bi definirali svijet oko sebe, došli do antropocentričnih i mističnih poimanja.
Još jedan Božić je za nama. Vrijeme prisilnog veselja na uredskim proslavama i, naravno, baknovnih bonusa je uvijek na kraju godine. Pet američkih bankovnih giganata spremilo je čak 90 milijardi dolara za svoje najbolje zaposlenike. Veliki problem bankara šta se tiče odnosa s javnošću, bilo u SAD-u ili UK-u, jest kako prenijeti to bogatstvo u svoja porezna utočišta, a da ne izazovu bijes milijuna ljudi koji se bore sa nezaposlenošću, poništenjem hipoteka i sve manjim socijalnim olakšicama.
Šestogodišnji Johnny se vozio sa svojim ocem kada su ih zaustavili zbog prebrze vožnje. Otac je pružio policajcu novčanicu od dvadeset dolara zajedno s vozačkom dozvolom. „U redu je, sine,“ rekao je otac kada su nastavili vožnju. „Svi to rade.“
Kao osmogodišnjak bio je prisutan kad je obiteljsko vijeće, kojemu je predsjedavao ujak George raspravljalo o najboljem načinu da smanje porez. „U redu je, mali,“ rekao je njegov ujak. „Svi to rade.“
Jedan od likova u filmu Društvena mreža (The Social Network) slijedećom izjavom nastoji definirati generacije: „Živjeli smo na farmama, pa smo živjeli u gradovima, a sada ćemo živjeti na internetu.“ To je zastrašujuća misao. Kakva vrsta života se živi na internetu? U mom postu objavljenom 31.10.2009. (“Becoming Faceless?”) natuknuo sam kako se kao osobe mijenjamo tehnologijom koju koristimo i iznio svoje razloge zašto sam suzdržan od svijeta društvenih medija.
Danas su moje misli usmjerene onima koji se ne osjećaju ničijim miljenicima.Znam, doduše: osjećaji nas počesto varaju, osjetila pogrešno usmjeravaju a rasudbe vođene nedostatnim ili krivim pretpostavkama navode nas na netočne zaključke. Pa, premda okruženi ljubavlju i pažnjom, ponekad pomislimo da nas nitko ne voli, da nikomu nismo važni, nikomu posebni, jedinstveni. No to obično brzo prođe, već sitna obazrivost ili ljubaznost vrati nas zbilji i opet se doživimo prihvaćenima i vrijednima.
''Život je ono što ti se događa dok ti radiš planove za život.'' rekao je Lenon. I upravo to mi se dogodilo u zadnjih nekoliko tjedana… Dok sam ja razmišljala o tome kako uklopiti određene ideje i ljude u neki sklop koji će funkcionirati, kako povezati ljude koji su svatko na svoj način jedinstveni, a opet slični po onome čemu teže...dogodilo se nešto sasvim suprotno...
Jedna skupina tako različitih ljudi, različitih u stavovima, vjerovanjima, ponašanju skupila se (slučajno?) na jednom mjestu i tako je sve počelo.
Jučer, nakon sedam godina provedenih u kućnome pritvoru oslobođena je Mijanmarska oporbena čelnica Aung San Suu Kyi, simbol borbe za demokraciju i dobitnica Nobelove nagrade za mir. Podsjetilo me to na prošlogodišnji koncert U2-a u Maksimiru i tisuće maski s njenim likom, ali i na jednog drugog revolucionara i njegov poziv na stvaranje boljeg svijeta.
Aung San Suu Kyi, koju nazivaju azijskim Nelsonom Mandelom, dobila je Nobelovu nagradu za mir 1991. godine. Njena stranka je 1990. velikom većinom glasova pobijedila na izborima, ali je vladajuća vojna hunta odbila prepustiti vlast. Od toga dana većinu vremena provela je u kućnom pritvoru. 2009. godine na dodjeli Amnesty International nagrade u Dablinu frontman U2-a Bono Vox je rekao: "Mi ne smijemo stajati po strani dok nju ušutkavaju. Sada je vrijeme za UN i za cijelu međunarodnu zajednicu da jednoglasno progovori: "Oslobodite Aung San Suu Kyi!"
U lipnju 2010. završen je Savilljski izvještaj (Saville Report) kao kulminacija 38 godina duge kampanje obitelji poginulih i 12 godina duge istrage (najduže u povijesti) događaja povezanih s Krvavom nedjeljom.
Pod djelima služenja podrazumijevam obavljanje poslova koje vaš bračni drug od vas očekuje. Nastojite partnera zadovoljiti poslužujući ga, izražavajući mu svoju ljubav, čineći stvari za njega. Djela kao što su kuhanje, postavljanje stola, pranje posuđa, usisavanje stana, čišćenje ormara, uklanjanje dlaka iz umivaonika, iznošenje smeća, brisanje prašine... Ona zahtijevaju razmišljanje, planiranje, vrijeme, napor i snagu. Ako su učinjena u pozitivnom duhu, doista su izričaji ljubavi.
Nitko od nas ne voli da ga se prisiljava na bilo što. Zapravo, ljubav se uvijek daje iskreno. Ne može se zahtijevati od nekoga. Možemo jedno drugo zamoliti za neke stvari, ali nikada ne smijemo zahtijevati. Želje daju smjernice ljubavi, a zahtjevi je guše.
Jedan od načina emocionalnog izražavanja ljubavi jest uporaba ohrabrujućih riječi. Salomon, autor drevnih židovskih mudrosnih knjiga, je napisao: "Smrt i život u vlasti su jezika." (Mudre izreke 18,21). Mnogi parovi nisu nikada naučili golemu snagu uzajamnog verbalnog priznavanja. Salomon je nadalje zabilježio: "Briga u srcu pritišće čovjeka, a blaga riječ veseli ga." (Mudre izreke 12,25).
Verbalni komplimenti moćni su pokazatelji ljubavi. Najbolje se izražavaju jednostavnim, izravnim izjavama priznanja kao na primjer: "Sjajno ti stoji to odijelo!", "Kako dobro izgledaš u toj haljini! Super!", "Baš ti hvala što si večeras oprao suđe.". Nemojte koristiti laskanje kako bi natjerali vašeg partnera da učini ono što želite. Svrha ljubavi nije dobiti nešto što vi želite, nego učiniti nešto za dobrobit vaše voljene osobe. Činjenica je, međutim, da ćemo poslije izražavanja priznanja biti daleko spremniji da se odužimo i učinimo nešto što naš partner želi.
Pod pojmom "kvalitetno vrijeme" podrazumijeva se pružanje nepodijeljene i usredotočene pozornosti partneru. Tu ne mislim na sjedenje na kauču i zajedničko gledanje televizije. Ako na taj način provodite zajedničke trenutke, televizijski program zaokuplja vašu pažnju, a ne partner. Mislim na sjedenje na kauču uz isključen televizor, gledajući jedno drugome u oči i razgovaranje, pružajući jedno drugome nepodijeljenu pozornost. To znači otići u šetnju, samo vas dvoje, ili u restoran na večeru - gledati se i razgovarati. Jeste li ikada uočili kako u restoranu gotovo odmah možete uočiti razliku između ljubavničkog i bračnog para? Ovi prvi se gledaju i živahno razgovaraju. Bračni parovi samo sjede i lutaju pogledom po dvorani. Čovjek bi pomislio da su došli jesti!
Kad sjedim na kauču s mojom suprugom, poklanjajući joj dvadeset minuta nepodijeljene pozornosti, kao i ona meni, podarili smo jedno drugome dvadeset minuta života. Nikada se više tih dvadeset minuta neće ponoviti; mi jedno drugome dajemo svoj život. To je vrlo snažan pokazatelj ljubavi.
Odavno smo znali da je tjelesni dodir način izražavanja emocionalne ljubavi. To je zaključak brojnih istraživanja iz područja razvoja djeteta: bebe koje su držane na rukama, grljene i ljubljene, razvijaju zdraviji emocionalni život nego one koje su dulje vrijeme ostavljene bez tjelesnog dodira.
Tjelesni dodir također je moćno sredstvo za priopćavanje bračne ljubavi. Držanje za ruke, ljubljenje, grljenje, seksualni odnos, sve su načini izražavanja emocionalne ljubavi svome partneru. Nekim je ljudima tjelesni dodir njihov primarni jezik ljubavi. Bez toga se osjećaju nevoljeni. Uz to, njihov je emocionalni spremnik pun i osjećaju se sigurni u ljubav svoga bračnog druga.
Poklon je nešto što se može držati u ruci i reći: "Gle, mislio je na mene.", ili "Sjetila me se.". Morate razmišljati o nekome kako biste mu dali poklon. Poklon je simbol tog razmišljanja. Nije bitno koliko košta. Bitno je da ste mislili na dotičnu osobu. I nije bitna samo misao ucijepljena u vaš mozak, nego misao pretočena u osmišljavanje poklona, koji se predaje kao izražavanje ljubavi.
Pokloni dolaze u svim veličinama, bojama i oblicima. Neki su skupi, a drugi besplatni. Za osobu čiji je primarni jezik primanje poklona, cijena poklona nije važna, osim ako uvelike odskače od onoga što se može priuštiti. Ako milijuner stalno daje poklone vrijedne 1$, cura/supruga se može upitati je li to izražavanje ljubavi. Ali ako su obiteljske financije ograničene, poklon od 1$ može kazivati ljubav vrijednu milijune dolara.
Ovo što ćete pročitati na sljedećim stranicama posjeduje moć spašavanja tisuća veza/brakova. Čak i ako je sadašnja kvaliteta vaše veze/braka dobra, ona uvijek može biti još bolja. Ako vam se ovaj sažetak učini korisnim svakako nabavite knjigu "5 jezika ljubavi", Gary Chapman.
Želimo li uspješno komunicirati u suvremenom svijetu, moramo naučiti jezik onih s kojima hoćemo komunicirati. Slično je i u području ljubavi. Vaš emocionalni jezik ljubavi i jezik vašeg partnera mogu biti jednako različiti kao kineski i engleski. Bez obzira koliko se trudili izraziti ljubav na engleskom, ako partner razumije samo kineski, nikada nećete naučiti kako se međusobno voljeti.
Rijetko muž i žena imaju isti primarni emocionalni jezik ljubavi. Svi mi nastojimo govoriti svojim primarnim jezikom ljubavi, ali se zbunimo kad naš partner ne razumije što mu želimo priopćiti. Mi izražavamo svoju ljubav, ali poruka ne stiže jer govorimo za njega nerazumljivim jezikom. Zbog toga se ne možemo osloniti na svoj rođeni jezik ako ga naš partner ne razumije. On/ona će osjetiti ljubav koju pokušavamo prenijeti tek ako je izrazimo na njegovu/njezinu primarnu jeziku.
Sve ima vrijednost, a prečesto je ona zasnovana na tome koliko netko zarađuje, kakvu odjeću nosi, kakav automobil vozi, kamo ide za praznike, čak i na koji način zarađuje za život. Mjeri li nas Bog tako. Trebamo li mi tako mjeriti sebe i ostale?
Prošle noći mi je progovorio crtić. Izvalio sam se u fotelju, gurnuo kazetu u video, smjestio se ugodno u okruženje lagane zabave. I onda me je pogodilo. Ova buba ima smisla! Dajte da objasnim...
Jeste li ikad gledali Antz? To je priča o mravu radilici zvanom Z-4195, malom buljookom žgolji od mrava, kojeg odgovarajuće interpretira Woody Allen. Z nije poput ostalih mrava.
Postići sebe, ili poznatije samoaktualizirati se…. Jesi li probala?
Obećajem, ako probaš bit će zanimljivo...
Idemo zajedno... ali samo ako je kočija zapregnuta...
Poznati psiholog Maslow smatrao je da čovjek prvo mora zadovoljit fiziološke potrebe, pa potrebe za sigurnošću, potrebe za ljubavi, potrebe da poštuje sam sebe i da ga drugi poštuju, a tek kada sve to postigne može postići samog sebe. Naravno da to ne znači da se postiže sam od sebe. Mora sam krenuti u avanturu zvanu: samoaktualizacija!
Moguće je osjećaje nervoze, nemira, manje vrijednosti, straha i zabrinutosti preobraziti u životno zadovoljstvo i osobni razvoj. Moguće je od narušenih odnosa u obitelji, nezadovoljstva bračnim partnerom, nervoze u odnosu prema djeci postići da vam vaša obitelj bude istinsko utočište.
Moguće je... Na informativnom letku o svojoj djelatnosti psihologa-savjetnika obično započinjem s ove tri izjave. Većinom mi se jave osobe koje su u svojim pokušajima suočavanja sa životnim teškoćama došli do ruba svojih nemogućnosti. Za mnoge je to krajnji čin. Možda bi to učinili i prije, ali u mnogima postoji predrasuda da je javiti se psihologu za pomoć nešto sramno. Kad osjećaju da nema više izlaza iz slijepe ulice, jave se sramežljivo, a ne mora biti tako.
