Tko ne voli spavati? Poznato je da neka djeca u vrtićima ili predškolskom odgoju ne žele i ne mogu spavati pod strogim režimom svojih teta.

Odrasli ljudi uglavnom shvaćaju da je san nužan za normalno funkcioniranje tijekom radnog dana. Svima nama san predstavlja nužnost, baš poput hrane ili starenja, zraka ili vode te stanovanja. Ponekad imamo to sve, a opet ne uspijevamo imati miran san.

Znanstvenici su poremećaje u spavanju svrstali u četiri skupine:

Razlozi za sve navedeno protežu se u rasponu između osobnih unutarnjih poteškoća do poteškoća koje nastaju kao posljedica životnog stila; odnosno, između unutarnjih i vanjskih faktora koji sprječavaju miran san. Bojišnica je, kao i kod drugih psiho-socijalnih poremećaja, uvijek čovjek.

Kako si pomoći? Izbjegavati dnevno dremuckanje. Općenito, spavanje tijekom dana ne preporuča se odraslim ljudima, ono je poželjno samo kod djece u razvoju i naravno kod ljudi koji rade noćne smjene. U istraživanjima je otkrivena uzročno-posljedična veza motorno/mišićne aktivnosti i održavanja budnosti. Stoga, ako se naglo prekida dnevna razina aktivnosti organizma povremenim «spavuckanjem», organizam lako izlazi iz ravnoteže i smanjuje mu se efikasnost. U ovom kontekstu važno je spomenuti ljude koji «gdje god ih postaviš, oni zaspu». Ova se pojava može dijagnosticirati kao narkolepsija, dok s druge strane ima ljudi koji koriste posebne tehnike opuštanja nakon kojih se organizam odmori kao da je čitavu noć najbolje spavao.

Poštivanje osobnog ritma spavanja. Velike oscilacije u satima sna često dovode do iscrpljenosti kod nekih ljudi, ili do «nikako da se probudim» stanja, čestog kod studenata. Ponekad je čovjek visoko motiviran probdjeti noć (npr. kod spremanja ispita 2 dana prije roka ili ukoliko je «pala oklada»!). U jednom su istraživanju znanstvenici željeli izmjeriti kako motivacija utječe na budnost u dužim vremenskim razdobljima. Jedan je mladić u kontinuitetu izdržao budan nevjerojatnih 231 sat (Morris, Williams & Lubin, 1960.g.). Samostalna istraživanja se ne preporučuju jer svako znanstveno istraživanje uključuje kontrolu uvjeta, a tijekom tih sati mladić je ipak imao nužnih 5,25 sati «sna». Zbog toga jedan drugi znanstvenik (Kleitman) navodi - kako negdje između 48. i 60. sata budnosti termin «bdijenje» gubi svako značenje za osobu. Takvi ljudi jesu budni, ali daleko je to od onih koji su imali svojih 8 sati sna. Ti “budni” ljudi, nakon navedenih sati, više ne funkcioniraju kao normalne osobe. U navedenim ekstremima redovito su se javljali poremećaji memorije, halucinacije slušnog i vizualnog karaktera, zbunjenost i naposljetku potpuna dezorijentacija i nesposobnost organizacije.

Izbjegavanjem stimulansa poput alkohola, kave i cigareta čovjek si može pomoći ako želi imati bolju kvalitetu sna. Zdravoj osobi koja ne pati od kroničnih bolesti i ne uzima antidepresive potrebno je između 6 i 10 sati sna da bi mogla optimalno funkcionirati. Ispijanje litara kave u «tim noćima» podiže razinu mentalne aktivnosti u prvih pola sata, potom slijedi nagli pad koncentracije (koji je malo kojem studentu/ici nepoznat) što predstavlja šok organizmu i tijekom dužeg vremenskog intervala smanjuje percepciju i ubija živčane stanice. Ne smije se zaboraviti da svi raspoloživi stimulansi predstavljaju otrove koje na duže od nekoliko dana unosimo i zadržavamo u organizmu. Posljedica redovno prisutna kod «stimuliranja» je ovisnost. Pa biraj!

Sukladno već spomenutim motorno/mišićnim aktivnostima koje su značajne za budnost, važno je imati na umu da si čovjek jednostavno i zdravo može pomoći vježbama. Više je ili manje poznato kako se Japanci pripremaju za nastavu i ispite. Osim tipično istočnjačkih tehnika meditacije i «klanjanja suncu» (JOGA), oni redovito (u skladu sa sviješću da je «zdrav duh u zdravom tijelu» i sveprisutnim kulturnim kolektivizmom) prije ispita trčkaraju školskim i sveučilišnim dvorištima te parkovima. Nama («zastarjelim» zapadnjacima ili ako baš hoćete Balkancima), svijest o zdravom načinu života presporo dolazi do mozga, budući da potrošačko društvo naveliko uzima svoj danak. Usprkos poznatim znanstvenim činjenicama o fazama sna i spoznajama o tome što se točno u tijelu zbiva za vrijeme spavanja; kao što je mjerenje EEG-om aktivnosti moždanih valova i izvanjsko promatranje kretnji očnih jabučica (REM- «rapid eye movement») tijekom noćnih faza, eventualno praćenje izlučivanja hormona (u razvoju djeteta hormon rasta se pojačano izlučuje tokom noći) i sl.; o unutarnjim procesima teško se što može sa sigurnošću tvrditi kad je riječ o snovima, sanjanju i spavanju općenito. Ne preporučaju se kasne vježbe, najpogodnije su one u trajanju do 20 minuta, a nije zdravo niti prejesti se prije spavanja.

Opuštanjem prije spavanja (čitanje, slušanje glazbe...) ili «socijalnim» kontaktima i interakcijama kao što je to npr. prijateljski razgovor, tijelo se može pripremiti za san koji nam odnosi 1/3 vremena danog na raspolaganje. Iako je u učenju malokad prisutna «najinteresantnija» tema koju si možemo priuštiti u danom trenutku, znanstvenici su dokazali da učenje prije spavanja stimulira mozak na sličan način kao i tako poželjna kava. Stoga, lagano društvance ili dobra knjiga (tko je navikao!), a može i obrnuto, doprinosi sretnijim i kvalitetnijim snovima.
Prije spavanja bi također trebalo, kad god je moguće, izbjegavati emocionalno uznemiravanje (što ne uključuje «sretne trenutke» uz partnera; oni se, ako su mogući, čak i preporučaju!).
Nadalje, ukoliko nam je u interesu imati dobar san, preporučuje se topao krevet (kako točno, svatko otkriva sam. Tajna mog uspjeha je u električnoj dekici koja nije plave boje!) i što je god moguće bolja zvučna izolacija od cimerove sobe kojemu je djevojka upravo došla s praznika.

San potiče pamćenje- tvrde znanstvenici. U istraživanjima objavljenim u časopisu «Nature Neuroscience», znanstveno je dokazano kako se bolje uči ako smo noć prije imali «miran san». U studiji s Harvarda ispitivane su zdrave mlade osobe u raspoznavanju vizualnih meta postavljenih na kompjuterskom zaslonu s pozadinom koja im je odvraćala pozornost. Ustanovljeno je da oni koji su se noć prije dobro naspavali nisu imali toliko problema kao oni koji se noć prije nisu naspavali. Naime, kad su nakon dva dana ponovno došli na «testiranje» (pitalo ih se ono što su radili dva dana ranije), lošije su rezultate davali oni koji nisu redovno spavali. Snovi su pomogli da se «spavači» riješe suvišnih informacija što im je omogućilo da bolje riješe test. Također je ustanovljeno da snovi pomažu mozgu da uspostavi kvalitetnije veze koje određuju pamćenje. «Informacije se moraju premjestiti na ono mjesto na kojem će biti korisne.» izjavio je dr. Robert Stickgold. Svaka faza sna stoga ima ulogu važnu za pamćenje, a nemiran i skraćen san jednako su pogubni kao i neprospavana noć. No, ovo istraživanje je «tek dodirnulo vrh ledenjaka», dodao je dr. Stickgold.

Šimun Uremović