Depresija se može nazvati bolešću osjećaja. Njezina klasifikacija
kao mentalne bolesti ne čini ju manje stvarnom ili bolnom. To je
uobičajena bolest svih vremena od koje obolijeva jedan od dvadeset
ljudi.
Depresija je poremećaj u raspoloženju čije su značajke različiti
stupnjevi tuge, razočarenja, osamljenosti, beznađa, sumnje u samoga
sebe i krivnje. Ovi osjećaji mogu biti vrlo intenzivni i mogu trajati
duže vremensko razdoblje. Svakodnevne aktivnosti mogu postati otežane,
ali pojedinac još uvijek može biti u mogućnosti nositi se s njima.
Ipak, na ovoj razini osjećaji bespomoćnosti mogu postati tako intenzivni
da se samoubojstvo može činiti kao jedino rješenje.
Osoba koja prolazi kroz jaku depresiju može doživjeti ekstremne
promjene raspoloženja ili čak želju za potpunim povlačenjem iz svakodnevice
i/ili vanjskog svijeta. Depresije se ne treba sramiti i ona nije
znak slabosti. Ona se može liječiti, bilo s lijekovima, terapijom
i savjetovanjem, bilo kombinacijom ovoga dvoje. Bog odgovara na
molitve i ustrajna molitva olakšava proces emocionalnog liječenja.
Za kršćanina u depresiji čiji se svijet raspada, molitva možda
neće izgledati kao mogćnost. U tom slučaju pomaže ustrajna molitva
bliskih prijatelja ili rodbine.
Depresija nije nešto što je "samo u tvojoj glavi". Ona
nije izmišljena bolest, nije lijenost ili nekoliko dana kada se
osjećate tužni ili loše. Ona nije PMS ili stres. Ona nije Božje
odbacivanje i napuštanje. Ako jest od Boga, kao rezultat određenog
grijeha (npr. odbijanje prekida preljubničke veze), tada ćete to
znati. Nećete biti ostavljeni da se pitate.