Poklon je nešto što se može držati u ruci i reći: "Gle, mislio je na mene.", ili "Sjetila me se.". Morate razmišljati o nekome kako biste mu dali poklon. Poklon je simbol tog razmišljanja. Nije bitno koliko košta. Bitno je da ste mislili na dotičnu osobu. I nije bitna samo misao ucijepljena u vaš mozak, nego misao pretočena u osmišljavanje poklona, koji se predaje kao izražavanje ljubavi.

Pokloni dolaze u svim veličinama, bojama i oblicima. Neki su skupi, a drugi besplatni. Za osobu čiji je primarni jezik primanje poklona, cijena poklona nije važna, osim ako uvelike odskače od onoga što se može priuštiti. Ako milijuner stalno daje poklone vrijedne 1$, cura/supruga se može upitati je li to izražavanje ljubavi. Ali ako su obiteljske financije ograničene, poklon od 1$ može kazivati ljubav vrijednu milijune dolara.

Pokloni se mogu kupiti, naći ili načiniti. Suprug koji stane uz rub ceste i ubere cvijet, našao je način da izrazi ljubav, osim ako njegova žena nije alergična na poljsko cvijeće. Muškarci koji si to mogu priuštiti, mogu kupiti krasnu čestitku ili je pak mogu napraviti. Napišite "Volim te" i potpišite se.

Nemojte čekati posebnu prigodu. Ako je primanje poklona njegov/njezin primarni jezik ljubavi, gotovo sve što date biti će prihvaćeno kao izražavanje ljubavi. Ako je u prošlosti kritizirao/kritizirala vaše poklone i gotovo ništa što ste darivali nije bilo dovoljno dobro, onda primanje poklona zasigurno nije njegov/njezin primarni jezik ljubavi.

Pokloni i novac

Ako ste potrošač, nećete imati poteškoća kupujući poklone za svog bračnog druga. Ali ako ste štediša, doživjet ćete emocionalni otpor prema samoj pomisli trošenja novaca kao izražavanja ljubavi. Ne kupujete stvari za sebe. Zašto biste kupovali nešto za svog partnera? Takvo stajalište, međutim, ne uspijeva prepoznati da zaista kupujete i za sebe. Ali kod takvog stava se krije zamka: i štednjom si nešto kupujemo. Štednjom i ulaganjem novca kupujete samopouzdanje u emocionalnu sigurnost. Brinete o vlastitim emocionalnim potrebama načinom na koji baratate novcem. Ono što na taj način zasigurno ne činite jest da udovoljavate emocionalnim potrebama svog bračnog druga. Ako otkrijete da je primarni jezik ljubavi vašeg bračnog partnera primanje poklona, onda ćete možda shvatiti da je kupovanje poklona za nju ili njega najbolja investicija koju možete učiniti. Ulažete u svoj odnos i punite svojoj ljubavi emocionalni spremnik za ljubav, a s punim spremnikom, on ili ona će vam vrlo vjerojatno uzvratiti emocionalnom ljubavlju na vama razumljivom jeziku. Čim se udovolji emocionalnim potrebama obiju osoba, vaš će brak poprimiti potpuno novu dimenziju. Ne brinite za ušteđevinu. Uvijek ćete biti štediša, ali ulaganje u ljubav vašeg bračnog druga ulaganje je u sigurne dionice.

Kakva bi mogla biti reakcija vašeg partnera ako mu odlučite redovito poklanjati poklone pogledajte na sljedećem primjeru. Radi se o mužu i ženi s lošim odnosom koji su pohađali bračni tečaj na kojem su se obrađivale teme koje su i vama ovdje na raspolaganju.

Ž: Kao što znate, seminar je završio u subotu poslijepodne. Subotnja večer i nedjelja prošle su manje više uobičajeno, ali u ponedjeljak se vratio i poklonio mi ružu. "Otkud ti to?" upitala sam. "Kupio sam od uličnog prodavača.", odgovorio je, "Mislio sam da zavređuješ ružu.". Rasplakala sam se. "Oh, Ivane, to je tako pažljivo od tebe.".

Ž: Znala sam da je kupio ružu od pijanca. Vidjela sam mladog čovjeka kako prodaje ruže na cesti, ali nije bilo važno. Činjenica je da mi je donio ružu. U utorak me je u rano poslijepodne nazvao iz ureda i upitao što mislim da na povratku kući kupi pizzu. Rekao je kako bi mi možda odgovaralo da se malo odmorim od kuhanja. Rekla sam mu da je zamisao sjajna i tako je došao kući donijevši pizzu. Djeca obožavaju pizzu pa su zahvalili ocu što ju je donio. Čak sam ga zagrlila i priznala mu kako smo svi uživali. U srijedu je došao kući donijevši svakom djetetu čokoladicu, a meni rascvjetanu lončanicu. Rekao je da će ruža uvenuti pa je mislo kako bih rado imala nešto trajnije. Počela sam pomišljati da haluciniram! U četvrtak poslije večere poklonio mi je čestitku s porukom kako mi ne zna uvijek izraziti svoju ljubav, ali se nada da ću to shvatiti iz teksta na čestitki. Opet sam se rasplakala, pogledala ga i nisam mogla odoljeti da ga ne zagrlim i poljubim. "Hoćeš li da u subotu pozovemo nekoga da ostane s djecom, a nas dvoje odemo na večeru?" predložio je. "To bi bilo divno.", rekla sam. U petak poslijepodne svratio je u slastičarnicu i kupio svakome od nas omiljen kolač. Opet je sve zadržao u tajnosti, rekavši samo da ima iznenađenje za desert.

Ž: Do subote uvečer bila sam u oblacima. Nisam imala pojma što je spopalo Ivana i hoće li to potrajati, ali sam uživala u svakom trenutku. Poslije večere u restoranu, rekla sam: "Ivane, moraš mi reći što se događa. Ja jednostavno ne shvaćam tvoje ponašanje.".

Ž: Morate shvatiti. Taj mi čovjek poslije našeg vjenčanja nikada nije poklonio cvjetak. Nikada mi nije dao prigodnu čestitku. Uvijek je govorio: "To je bacanje novca; čestitiku pogledaš, pročitaš i baciš u smeće.". Izašli smo na večeru jedanput u pet godina. Nikada djeci nije ništa kupio, a od mene je očekivao da im nabavljam samo najnužnije. Nikad kući nije donio pizzu za večeru. Očekivao je da uvijek ja spremim večeru. Hoću vam reći, ovo je bila radikalna promjena u njegovom ponašanju.

Eto na primjerima se uči. Pametni uče na svojima, a pametniji na tuđima.