Iz embrionalnih matičnih stanica može nastati gotovo sih 200 vrsta stanica od kojih je sačinjeno ljudsko tijelo, a na matične stanice se gleda kao na mogući neograničeni izvor ljudskih dijelova. Pogledajmo što se događa nakon oplodnje jajne stanice.

Nedugo nakon što dođe do oplodnje jajna stanica počinje se dijeliti. Nakon otprilike pet dana diobe kod ljudi se od novonastalih stanica formira sićušna kuglica, takozvana blastocista. To je u biti šuplja kuglica, koju čine troboflast, tj. vanjska ovojnica blastociste, te malena nakupina od tridesetak stanica, tzv. embrioblast. koja je pričvršćena za unutrašnju stijenku kuglice. S vremenom se iz troboflasta razvije posteljica, a embrioblast postane ljudski embrij.

Ima li razloga za zabrinutost

Najveći razlog za zabrinutost vezan je uz činjenicu da se izdvajanjem embrionalnih matičnih stanica zapravo ubija embrij. Time se, objašnjavaju u Državnoj akademiji znanosti, «ljudski embrij lišava svake mogućnosti da se razvije u kompletno ljudsko biće. Za one koji smatraju da život ljudskog bića počinje u trenutku začeća, istraživanjem embrionalnih matičnih stanica krši se načelo kojim se zabranjuje uništavanje ljudskog života i njegovo korištenje u druge svrhe, ma kako plemenite bile.»

Odakle laboratoriji nabavljaju embrije iz kojih izdvajaju matične stanice? Najčešće iz klinika za umjetnu oplodnju, u kojima se vrši umjetna oplodnja jajnih stanica izdvojenih iz tijela žene.

Znanstveni rizici i regenerativna medicina

Bez obzira na to koju se vrstu matičnih stanica koristilo, njihova primjena u liječenju također će imati velike nedostatke - čak i u slučaju da znanstvenici potpuno ovladaju tehnikom dobivanja tkiva potrebnog za transplantaciju. Jedan veliki problem tiče se imunološkog sustava primatelja, koji odbacuje svako strano tkivo. Trenutno se taj problem rješava jakim lijekovima koji oslabljuju imunološki sustav, što je povezano s nekim opasnim nuspojavama.

U nastojanju da pronađu rješenje za poblem imunološke reakcije, neki znanstvenici čak predlažu kloniranje pacijenata, s time da bi se njihovim klonovima dozvolilo da se razviju samo do faze blastociste, kada bi se iz nje mogle izdvojiti embrionalne matične stanice. Tkivo koje bi se izdvojilo iz tih matičnih stanica bilo bi genetski identično tkivu darovatelja i primatelja, uslijed čega bi u organizmu izostala imunološka reakcija. No pored toga što je ta ideja moralno neprihvatljiva mnogim ljudima, takvo bi kloniranje moglo biti beskorisno ukoliko se poduzima radi liječenja neke genetski uvjetovane bolesti. Rezimirajući problem imunološke reakcije, Državna akademija znanosti navela je: «Da bi se u regenerativnoj medicini moglo uspješno primjenjivati metodu transplantacije stanica, najprije se mora riješiti problem vezan uz njihovo odbacivanje, Što je ujedno i jedan od najvećih izazova s kojima se suočavanu istraživači s tog područja.

Nema lijeka u bliskoj budućnosti

U izvještaju pod nazivom Stem Cells and the Future of Regenerative Medicine navodi se: "Zbog pogrešne procjene kolikom znanjem raspolažemo, moglo bi se neopravdano zaključiti kako je samo pitanje vremena kada će se te nove metode liječenja početi primjenjivati i da je takvo što posve neminovno. Ustvari, istraživanje matičnih stanica tek je u začetku i u našem znanju postoje ogromne rupe koje priječe realizaciju novih metoda liječenja, neovisno o tme radi li se o primjeni matičnih stanica odraslih jedinki ili stanica izdvojenih iz embrija."