U zapadnom svijetu abortus se usporedbi s rođenjem
popeo na zastrašujućih 1:1. Kod nas još uvijek nije tako strašno,
ali se približava.
Ako se mi studenti, koji smo nosioci budućnosti, naviknemo na abortus
kao nešto normalno, tj. ako ubijemo dijete staro par mjeseci i ako
nam je to Ok, pa kako nam onda ne bi još više bilo Ok ubiti embrij!
Ionako ga većina ubija pilulama i tabletama "dan nakon"...
pitam se čega, vjerovatno opet nečeg nedopuštenog. Ako nam abortus
nije problem, onda nam niti kloniranje ne bi trebalo biti - ubijamo
u oba slučaja. Ako sami ne bismo izvršili abortus, ali podržavamo
njegovu legalizaciju ista je stvar... ili ipak ne - tada smo masovni
ubojice. Vidi mene, nikako da uhvatim nit... Nije stvar u ubijanju,
nego u tome da se bojimo što bi jedan klon mogao učiniti... Bojimo
se druge strane svoga ja, onog neistraženog.
Prije su se zametali ratovi na Zemlji. Kao našle se dvije strane
sa različitim interesima i poklaše se, a pitam se baš jesu li interesi
bili ono pod čim su predstavljeni, ili su bili samo krinka da se
makne određeni broj ljudi sa Zemlje - da bi se uspostavila kontrola
ravnoteže. Ne sliči li vam to malo na hranidbeni lanac. Jesmo li
mi ljudi ili životinje, je li čovjek čovjeku vuk ili opet čovjek.
Čini se kao prepredeni vuk u ljudskom runu jer sad su ratovi radi
biznisa, a prenapučenost se regulira abortusom. Princip je isti,
a ostalo su samo nijanse.
Jupiii!!! Proklamirajmo natalitet, al' legalizirajmo abortus. Svijet
je pun takvih kontradiktornosti. Pitam se možemo li što naučiti
iz "američkih griješaka" ili je vrijednije vlastito iskustvo?!
Ako smo životinje onda se učimo iz životinjskih primjera: Bio jednom
jedan otok (valjda Pelješac) i na njemu su obitavale zmije. Živjele
su u velikoj brojnosti i slozi. Živjeli su tamo i ljudi, jako pametni
ljudi. Bili su toliko pametni da su uvezli na svoj mali otok samo
par mungosa - ništa strašno. Naime, nisu se mogli riješiti zmija,
a mungosi, kako jadni vole zmije, sve su ih potamanili tako da im
više ni za desert nije ostalo. Počeli su tada (onako gladni) napadati
ljude i na kraju je ispalo da se ljudi ne mogu riješiti mungosa.
Jedno zlo su zamijenili drugim i opet nisu ništa naučili - jer su
bili jako pametni. Šljiviš Boga, mi... pardon, Miii trebamo sve
kontrolirati i nadgledati - Bog to ne radi dobro. Svaka mu čast
što ne udara glavom u zid kad odozgo gleda naše gluposti!
|