std. info kultura problemi duhovnost o nama
IZDVOJENO 
Uobicajeni mitovi o karijerama
Mit: Svi se moraju penjati stepenicama uspjeha, cak i ako to znaci ciniti stvari koje me ne zanimaju
Istina: Uspjeh je subjektivan. Svaki pojedinac stvara svoju definiciju uspjeha. Ipak, sreca ili zadovoljstvo je cesto dio te definicije uspjeha. Ako ti vlastita karijera nije zanimljiva, hoceš li stvarno biti sretan?
IZDVOJENO 
KAKO UČITI:
Istraživanja su pokazala da su za smislenu obradu teksta potrebne druge metode. Samo čitanje nije dostatno. Predstavljamo vam jedan od mogućih načina racionalnog proučavanja štiva.
IZDVOJENO 
Kako se nositi sa stresom na fakultetu
Ne dopustite da vas vaše godine studiranja "ometu". Prepoznajte situacije koje mogu uzrokovati stres, razvijte ucinkovite nacine rješavanja stresa i tražite pomoc ako vam bude potrebna.
IZDVOJENO 
1001 LINK:
Brdo odabranih linkova sortiranih po kategorijama, a namjenjenih samo studentima.

Ako se mi studenti, koji smo nosioci budućnosti, naviknemo na abortus kao nešto normalno, tj. ako ubijemo dijete staro par mjeseci i ako nam je to Ok, pa kako nam onda ne bi još više bilo Ok ubiti embrij!

Jesmo li željeli legalizaciju abortusa?



U zapadnom svijetu abortus se usporedbi s rođenjem popeo na zastrašujućih 1:1. Kod nas još uvijek nije tako strašno, ali se približava.

Ako se mi studenti, koji smo nosioci budućnosti, naviknemo na abortus kao nešto normalno, tj. ako ubijemo dijete staro par mjeseci i ako nam je to Ok, pa kako nam onda ne bi još više bilo Ok ubiti embrij! Ionako ga većina ubija pilulama i tabletama "dan nakon"... pitam se čega, vjerovatno opet nečeg nedopuštenog. Ako nam abortus nije problem, onda nam niti kloniranje ne bi trebalo biti - ubijamo u oba slučaja. Ako sami ne bismo izvršili abortus, ali podržavamo njegovu legalizaciju ista je stvar... ili ipak ne - tada smo masovni ubojice. Vidi mene, nikako da uhvatim nit... Nije stvar u ubijanju, nego u tome da se bojimo što bi jedan klon mogao učiniti... Bojimo se druge strane svoga ja, onog neistraženog.

Prije su se zametali ratovi na Zemlji. Kao našle se dvije strane sa različitim interesima i poklaše se, a pitam se baš jesu li interesi bili ono pod čim su predstavljeni, ili su bili samo krinka da se makne određeni broj ljudi sa Zemlje - da bi se uspostavila kontrola ravnoteže. Ne sliči li vam to malo na hranidbeni lanac. Jesmo li mi ljudi ili životinje, je li čovjek čovjeku vuk ili opet čovjek. Čini se kao prepredeni vuk u ljudskom runu jer sad su ratovi radi biznisa, a prenapučenost se regulira abortusom. Princip je isti, a ostalo su samo nijanse.
Jupiii!!! Proklamirajmo natalitet, al' legalizirajmo abortus. Svijet je pun takvih kontradiktornosti. Pitam se možemo li što naučiti iz "američkih griješaka" ili je vrijednije vlastito iskustvo?!

Ako smo životinje onda se učimo iz životinjskih primjera: Bio jednom jedan otok (valjda Pelješac) i na njemu su obitavale zmije. Živjele su u velikoj brojnosti i slozi. Živjeli su tamo i ljudi, jako pametni ljudi. Bili su toliko pametni da su uvezli na svoj mali otok samo par mungosa - ništa strašno. Naime, nisu se mogli riješiti zmija, a mungosi, kako jadni vole zmije, sve su ih potamanili tako da im više ni za desert nije ostalo. Počeli su tada (onako gladni) napadati ljude i na kraju je ispalo da se ljudi ne mogu riješiti mungosa. Jedno zlo su zamijenili drugim i opet nisu ništa naučili - jer su bili jako pametni. Šljiviš Boga, mi... pardon, Miii trebamo sve kontrolirati i nadgledati - Bog to ne radi dobro. Svaka mu čast što ne udara glavom u zid kad odozgo gleda naše gluposti!


Kako Bog gleda na našu inicijativu s obzirom na to da nam je dao slobodnu volju? Nije li upravo naša inicijativa glavni razlog što ne dopuštamo Bogu da djeluje? Nije li Božja nemogućnost djelovanja glavni uzrok tolikome zlu u svijetu?   ## -->> ##

besplatno

besplatno

 

besplatno