Robert Ebert kaže: Propustiti film kao što je Kolja, koji je i pobjednik Zlatnog globusa 1997., je cijena koju ne bih želio platiti.

Kolja predstavlja još jednu priču o otkupljujućoj naravi ljudskih odnosa postavljenoj u prekrasnom, ali okupiranom gradu Pragu, upravo prije tzv. Baršunaste revolucije. Priča se vrti oko lika Louke, virtuoza čeliste čiji su se nastupi sveli na sahrane i pogrebna okupljanja. To je bio rezultat odbijanja, nekoliko godina ranije, suradnje s državnom tajnom policijom.

Ova stravična okupacija zajedno s Loukinim vragolastim proganjanjem žena predstavljaju nam čovjeka koji je odbačen i prepušten sudbini bez značajnih veza s prijateljima i rodbinom. Izgubivši sposobnost da slijedi svoju strast za glazbom na jedan značajan i smislen način - on je muškarac koji je prešao 50-u, a čini se da ima narav pubertetlije - nema ženu, nema djece, ima nekoliko prijatelja i nema izgleda za budućnost, bilo privatno ili profesionalno. On je neosporno dopadljiv karakter koji provodi svoje dane u požudnom traganju za ljubavnim vezama sa ženama. Louka stvara svoj dom u prljavom potkrovlju, zatvorenom, ali nimalo klaustrofobičnom. To je mjesto gdje se sve čini predodređenim da požuti i da se izliže od starosti i nemara, poput vidljivog očitovanja stanja njegovog vlastitog bića. Jasno je da Louka zna da je njegov život u potrazi za onim najosnovnijim, ali nema volje da bilo što promijeni.

 
Tada prihvaća ponudu za ilegalno dogovoren brak za novac s Ruskinjom koja bježi iz Praga na Zapad odmah nakon vjenčanja i ostavlja mu na brigu svog malenog sina, Kolju, naslovni lik ovog filma. Uz to, ostavlja mu i mnoštvo pitanja koje postavljaju vlasti i na koje on mora odgovoriti u vezi s nestankom svoje žene.

Da bi odao dojam pravovaljanog braka i na taj način spasio i vlastitu kožu, Louka se nerado počinje brinuti za Kolju, odvodi ga u svoj otrcani stan u potkrovlju, glumeći očuha, vjerujući da je to samo privremeno dok se ne pronađe dječakova majka i on se vrati svom slobodnom načinu života.

Njegova odlučnost da održi svoj bezbrižan način života polagano se počinje slamati kada se suočava sa stvarnošću brige o djetetu koje je napušteno i usamljeno. Tu dolazi do odlučujućeg trenutka kada se Louka, zastrašujućom brzinom koju svi dobivaju kada se radi o djeci, mora nositi s grozničavim i uplašenim dječakom koji je ozbiljno bolestan. Tim iskustvom on postaje otac, pažljiv prema zemaljskim potrebama svog sina - cipele koje je prerastao, igračke i igre, utjeha i umirenje.

Ispunjenje koje je nekad tražio u prolaznim seksualnim vragolijama sada je pronašao brinući za drugo ljudsko biće, dijete koje mu uzvraća tu ljubav nevinom i zaštitničkom privrženošću. Dubina ljubavi koja ja narasla među njima je jasna u dostojanstvenoj sreći koju pronalaze kada su zajedno i u srcedrapajućoj tuzi koju osjećaju kada postoji mogućnost rastanka. Tema filma Kolja je otkrivena dječakovim dolaskom i mogućim odlaskom iz Praga kad mu se majka vrati. U svakom trenutku vidimo malenog dječaka koji promatra, kroz prozorčić zrakoplova u letu, beskrajni svemir oblaka i crta prstom po staklu dok glas govori: Jahve je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam... Kolja je priča o Pastiru koji pazi na svoje ovce, koji ih neumorno traži kada je koja izgubljena ili odlutala i vodi ih kroz tamu i samotna mjesta da bi ih doveo da prebivaju u Njegovoj blizini. Štoviše, to je priča koja odgovara na pitanje kao i trilogija Kieslowskog Tri boje Jesam li ja čuvar svoga brata, susjeda, iliti npr. tuđeg djeteta?

s hitrim i nepobitnim da. Ali možda, što je vrlo značajno, film Kolja traži pitanje, tko je spasio koga - dječak ili muškarac, dok otkriva ljubav i potrebu za malenim stvarima koje su vratile odraslog čovjeka u život i uzrokovale da se odrekao sebe za dobrobit drugog ljudskog bića. To je paradoks poruke Evanđelja, Radosne vijesti, da u nijekanju samih sebe, mi zapravo dobivamo sebe. Značajno je da priča ne završava s ponovnim susretom Kolje i Louke, već Koljinim odlaskom s majkom u novu nepoznatu budućnost i Loukom koji je, nekoliko mjeseci kasnije, sretno opterećen suprugom koja je trudna. Novi život, nove odgovornosti koje zahtijevaju da Louka posegne izvan sebe s ljubavlju i predanjem. Tako sputan, napokon je slobodan. Je li to bio trik sudbine ili ruka providnosti koja je dovela Kolju u život ovog čovjeka? Ovi filmovi (Plavo i Kolja) koje su napravili filmaši (Kieslowski i Sverak) sazreli pod sumornošću komunističke vladavine u Poljskoj i Čehoslovačkoj, su svjedočanstvo tajnovite sposobnosti Božje Riječi da posegne iza povijesnih, kulturnih i političkih granica te da govori o najosnovnijim pitanjima ljudskog života čak i usred neizrecivih teškoća i patnji. Riječima japanskog romanopisca Shusaku Enda: Važna stvar u ovom životu jest da spojimo svoju tugu s tugom drugih ljudi. U tome je važnost Križa. Štoviše, ovi radovi pokazuju da jedino kroz smislenu vezu s našim bližnjima, ljudskim bićima koji su stvoreni na sliku živoga Boga, naša tuga se može pretvoriti u radost.

PSALAM 23
Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;na poljanama zelenim on mi daje odmora.Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.Pa da mi je i dolinom smrti poći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.