Knjiga koja je fascinirala svijet 20. stoljeća postaje filmskim događajem današnjice. Hvaljeni klasik svjetske književnosti, ep borbe dobra i zla, konačno je prenesen na filmsko platno. Cilj ovog teksta je da pogledamo kako je film nastao, što nam pruža kao priča i da obratimo pozornost na zanimljive teme kojih se Gospodari dotiču.

Da se malo vratimo u pozadinu priče Gospodara Prstenova i Međuzemlja. J.R.R. Tolkien je spontano počeo pisati bajke svojim unucima te je na nagovor prijatelja i sina Christophera nastavio sa pisanjem postepeno stvarajući svijet Međuzemlja. Nakon što je 1954. knjiga "Prstenova družina" po prvi put izdana, publika i kritičari složili su se da je kreirana mitologija koja će  postati mitski sinonim generacijama čitatelja. Nikada do sad nije neki suvremeni autor otišao tako daleko u stvaranju legende epskih proporcija te se našao rame uz rame sa drevnim svjetskim mitovima.

Ono što razlikuje Tolkienov mit od mnoštva drugih je to što je priča o "povijesti" Međuzemlja sama unutar sebe izuzetno dokumentirana. Postoje karte, precizne godine i doba, rodoslovlja kraljeva i raznih dinastija i mnoštvo drugih detalja, tako da djelo u cjelini ostavlja dojam stvarne povijesti nekog drevnog svijeta. Da se izrazim Tolkienovim riječima: "based on very elaborate and detailed workings, of geography, chronology and language." Također su vrlo maštovito opisane rase ljudi, vilenjaka, patuljaka, orkova koja vrlo slikovito prikazuju zlu i dobru čovjekovu prirodu. Tako su npr. vilenjaci plemeniti, lijepi, i predstavljaju sve one dobre i lijepe ljudske osobine, patuljci su marljivi i imaju drevan osjećaj za pravdu, a nasuprot njima su orkovi, krajnja zla perverzija u kojima nema niti trunke dobra. Takva slika jasno ističe dobre i loše strane čovjeka i osvježava gledatelja u razlikovanju dobroga od onog lošeg, što je dragocjeno jer je danas granica tih dviju krajnosti sve bliža te je teško je prepoznati što je uistinu dobro, a što ne.

Koristeći moć suvremene tehnologije obuhvatio je veći dio epske priče o hrabrosti i prijateljstvu u kojem hobit Frodo Baggins (Elijah Wood) uz Sama Gamgieea (Sean Astin) pokušava zaustaviti zlog gospodara Mordora, Saurona (Sala Baker) da osvoji i zarobi Međuzemlje. U prvom dijelu otkriva se da je prsten koji je Frodo naslijedio upravo 'Jedan prsten' koji je stvorio sam Sauron i ima toliku moć da bi, kad bi pao u pogrešne ruke, stanovnici Međuzemlja bili u grdnoj nevolji. Sada je na Frodu da na jedini mogući način uništi prsten - da ga baci u tekuću lavu planine Usuda u kojem je prsten stvoren. Pošto Međuzemlje nije mačji kašalj u putovanju pomoći će mu prstenova družina koju predvodi mudri karizmatični čarobnjak Gandalf (Ian McKellen), nasljednik trona Međuzemlja Aragon (Viggo Mortensen), vilenjak Legolas(Orando Bloom), patuljak Gimli (John Rhys-Davies), hobiti: Sam, Marry (Dominic Monaghan) i Pippin (Billy Boyld) i predstavnik ljudi Boromir (Sean Bean). To im neće biti lako jer su sile u Međuzemlju mijenjale strane, s Sauron je osjetio zov prstena i poslao devet "jahača" da mu uđu u trag…

Glumci su odradili odličan posao, što i ne čudi kad su među njima kazališne legende poput Iana McKellena i Iana Holma. Vizualno film izgleda spektakularno i monumentalno. Nikad do sada nisu bile prikazane tako velike bitke i ogromne lokacije od kojih doslovno zastaje dah. Takvom dojmu doprinosi također odlična glazbena podloga za koju su zaslužni Howard Shore i Enya.

Jasno je da svi dijelovi knjige nisu stali u film, iako je trajao puna tri sata. Uloge nekih važnih likova reducirane dok nekih likova uopće nema. Nasuprot tome, nekim likovima su dodijeljene uloge koje u knjizi ne postoje. Tako npr. Arwen (Liv Tyler), kći Elronda (Hugo Weaving), koja se zaljubljuje u Aragona, u knjizi NE pobjeđuje jahače već ih sam Elrond uz pomoć Gandalfa "opere" u rijeci. Tu se jasno očituje stilska razlika filma i knjige. Ljubav Aragona i Arwen je u knjizi prikazana tajanstveno dok je u filmu ona naglašena da bi se postigla njegova cjelovitost. U cjelini redatelj (Peter Jackson) je uspio gledatelju dočarati ugođaj Tolkienovog svijeta a pritom naglasiti neke djelove koji djelu daju otisak redatelja a otvaraju zanimljive teme.

Kao prvo naglašen je motiv kušnje. U priči prsten ima vlastitu intuiciju a predstavlja veliku moć, tako da će svaki od likova (osim hobita iz družine) morati proći kroz kušnju da ga iskoriste. To je prstenova zamka, jer ga nitko osim Saurona ne može kontrolirati pa bi prsten začarao osobu koja ga nosi da bi se vratio Sauronu, svom jedinom gospodaru. Motiv kušnje je prisutan u književnosti od samog početka. Čovjekova savjest i moć odlučivanja između dobra i zla odavno privlače pažnju umjetnika i književnika. Tako i Biblija govori da je čovjek stavljen pred odabir da prihvati Božju ljubav i Njegov naum za čovjeka ili da bude sam. Kao i sa prstenom ljudima se u životu nameče potreba za odlukom da li će koristiti zlo da bi došli do svojih ciljeva ili će se oduprijeti i dobrim izgrađivati sebe i druge.

U priči je na prvi pogled čudno to da Sauronu, vladaru Mordora, najveću prijetnju ne predstavlja vojska ljudi, vilenjaka i patuljaka već malen i srdačan hobit Frodo. Hobiti u mnogočemu nalikuju djeci. Vole veselje, pričanje priča, ukusno jelo, spavanje… jednostavno sve one male stvari koje čine hobitu život. Frodo se, kao pravi hobit, čistim srcem i nevjerojatno snažnom voljom uspio oduprijeti teškoj kušnji prstena. Kada su vojske Međuzemlja pobjedile Saurona, njegov prsten je pao u ruke prijestolonasljednika ljudi. No on tada nije uništio prsten već ga je zadržao  jer je želio njegovu moč. To jasno govori da je najbitnija borba ona u ljudskom srcu te da ona ima najveću važnost. Ljudi znaju reći da je najviše snage potrebno da bi se reklo "volim te" ili "oprosti". Biblija govori o slabosti kao snazi i o poniznosti kao veličini.

Tolkien fantastično prikazao jednu od najvećih istina, a ta je da je najveća snaga u ljubavi, i da ta snaga može pobijediti i najveće neprijatelje.