DVIJE TRADICIJE

Svrha ovog prikaza religije nije uspoređivanje. Ipak postoji jedna razlika koja će, ako je istaknemo, pomoći u tom prikazu. Svjetske se religije dijele u dvije vrlo različite skupine: na zapadnu, proročku tradiciju i na istočnu, spasilačku ili mističnu tradiciju.

Zapadna tradicija

Proizlazi iz srodne semitske skupine. Tu spadaju judizam, krščanstvo, islam i njihovi ogranci. Proročka tradicija ističe Božju objavu čovjeku koja je izvan područja ljudskog duha. Potvrđuje svijet, a to znači da prihvaća temeljno dobro materije i traži iskupljenje ili preobrazbu ovoga grešnog svijeta.

Istočna tradicija

Proizlazi iz srodnih indijskih korijena. Tu spadaju hinduizam, budizam i njihovi ogranci. Mistična je i naglašava traženje Boga unutar čovjekova duha. "Niječe svijet", prihvaća temeljnu duhovnu narav stvarnosti i traži oslobođenje duše od neprekidnog kotača rađanja ili reinkarnacije kojoj je podređena u ovom svijetu.

PROUČAVANJE RELIGIJE

Pojam religije nije u potpunosti određen. Latinska riječ religio (odatle i naša riječ religija) izvorno znači ukazivanje poštovanja bogovima ili jednostavno praznovjerje. No, sigurno je da religija označuje mnogo više. Sagledat ćemo stoga religiju u nekim vidovima ili "dimenzijama" koje se odnose na vjerovanje unutar pojedine religije, te obrede i utjecaje na pojedinca i društvo.
Najmanje je šest dimenzija religije, njihovo mjesto na ljestvici ovisi o tome stavljamo li na prvo mjesto što ljudi vjeruju ili što čine. Zapadna civilizacija naglašava vjerovanje, ali se osoba smatra "religioznom" ako nešto čini u svojoj religijskoj praksi.

RELIGIJA JE…

"Religija je bijeg osamljenika Osamljenom."
Plotin

"Religija je ono što čovjek čini sa svojom osamljenošću."
A..N. Whitehead

"Ljudi stvaraju bogove na svoju sliku."
Ksenofan

"Jedna je religija istinita kao i druga."
Robert Burton

"Moramo imati religiju radi same religije…"
Victor Cousin

"Stvorio si nas za Sebe, naše je srce nemirno dok ne nađe mir u Tebi."
Sv. Augustin iz Hipa (354-430), veliki vođa rane afričke crkve

"Religija je uzdah potlačenog stvora, osjećaj okrutnog svijeta, duša bezdušnih okolnosti. Ona je opijum za narod."
"Ukinuće religije kao prividne sreće naroda zahtjev je za njihovu stvarnu sreću. Zahtjev da se odreknu iluzija o svom stanju, zahtjev da se odreknu stanja koje dovodi do iluzija."
Karl Marx (1818-1883)

"Religija je tada bila sveopća opsesivna neuroza čovječanstva; poput opsesivne neuroze kod djece… Ako je to gledište ispravno, tada bi trebalo pretpostaviti da je odvraćanje od religije neminovno kao i fatalna neizbježnost procesa rasta…"
Sigmund Freud (1858-1939), osnivač psihoanalize

"Ako je religija dala sve ono što je društvu potrebno, to je stoga što je društvo duša religije."
Emile Durkheim (1858-1917), osnivač suvremene sociologije

Religija ima "svoje nezavisne korijene u skrivenim dubinama samoga duha."
Rudolf Otto (1869-1937)

ŠEST DIMENZIJA

Religiju možemo promatrati u najmanje šest dimenzija.
Doktrina Sustav vjerovanja koji daje potpuno tumačenje stvarnosti.
Mit Priče o Bogu i bogovima, o stvaranju i spasenju te o događajima povijesna značenja.
(Mit nije izmišljotina.)
Etika Vrijednosti i pravila ponašanja.
Obredi Štovanje, svetkovanje, 'obredi pristupa' i inicijacije, obredi kojima se određuje ishrana i odijevanje
Iskustvo Doživljaj pojedinca o transcendentnom i zastrašujućem ili osjećaj pripadnosti i predanja nekom većem od sebe.
Društvo Institucionalna organizacija ljudi pomoću koje ispoljavaju svoju religioznost.

Što je religija?

'Religija' je odgovor ljudskog bića na vlastito stanje. Suočen sa životnim teškoćama u ovome svijetu, čovjek razvija shvaćanje univerzuma i svojeg postojanja, kako bi našao svrhu i smisao života.
Nekim je ljudima religija 'istinska' samo ako je korisna. Emile Durkheim, osnivač suvremene sociologije, smatra da je religija odigrala osnovnu funkciju u društvu. Drugi, kad promatraju religiju u njenim počecima, kažu da je ona, ni manje ni više, bijeg u maštu. Freud ju je nazvao 'iluzijom'. Karl Marx ju je opiso kao 'uzdah potlačenih'.
Drugima, opet, religija je čovjekov najbolji dokaz za postojanje Boga. Augustin je to vidio u čovjekovom 'nemirnom srcu'. Rudolf Otto ju shvaća kao 'osjećaj strahopoštovanja', ona je 'numinozna' - božanska.