Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima.

Psalam 145:17

JESTE li se ikad pitali kako to da neke izjave u Bibliji nisu usuglašene, kao da proturječe jedna drugoj? Primjerice, u Prvoj Ljetopisa 21:1 piše kako je "Satan potakao Davida da izbroji Izraelce", a u Drugoj Samuelovoj 24:1 piše da je to učinio Jahve. Kako si to možemo protumačiti? Znamo da Bog nikad nikog ne napastuje, kako to spominje Jakov u svojoj poslanici (1:13).
Odgovor leži u načinu kojim su starozavjetni pisci izražavali Božje načine djelovanja. Nekad pripisuju Bogu ono što je tek dopustio da se dogodi, znajući da dopušta poduzeti i pogrešne korake, ali tada se služi tragičnim posljedicama da bi postigao svoje dobre rezultate.
U Drugoj Samuelovoj 24:1 čitamo kako je Bog potaknuo Davida da prebroji Izraelce. To je jasan slučaj kad Bog dopušta Sotoni da utječe na Davida, jer je to bio pokušaj da Izrael stekne vojnu snagu. Time se prikazao isti grijeh oholosti i samodostatnosti što je vladao u narodu. A posljedica je bila da je Bog kaznio narod i njihova kralja.
I koji je onda dobar rezultat toga što je Bog dopustio Sotoni da utječe na Davida? Premda je mnogo Izraelaca poginulo, sav je narod ipak bio spašen i pročišćen. Bog je kaznio krivce, ali također pokazao svoju milost. Božji putevi mogu biti iznad našeg shvaćanja, ali uvijek Mu možemo vjerovati i pouzdati se u Njega.
Bože, i kad nešto ne razumijem, ipak Ti vjerujem! Zahvaljujem Ti na svim Tvojim postupcima.
H.V.L.

Božje nakane su nam često nejasne, ali uvijek imaju očitu i jasnu svrhu.