Riječ 'Hindus' potječe od perzijske riječi za 'Indijca' a 'hinduizam' je religija naroda Indije. Točna definicija, međutim, nije tako jednostavna. Hinduizam je vrlo širok pojam nejasnog poimanja. Nema osnivača ni temeljnog vjerovanja. Ipak posjeduje sveta pisma Rgvedu, koja pruža ključ za razumijevanje hinduizma kao cjeline.
Negdje između 1500. i 1200. godine prije Krista - nekako u vrijeme kad je Mojsije poveo Izraelce iz Egipta - divlja plemena Arijaca na bojnim su kolima zaposjela Indiju, dolazeći sa sjeverozapada naselili su se u područje današnjeg Punjaba. Imali su uvaženu klasu svećenika koji su skladali himne u čast svojih bogova a pjevali ih prilikom žrtvovanja. Tijekom godina te su se himne upamtile i čudesno se očuvale, pa su u kasnijim stoljećima, njih 1028, prikupljene u pismenom obliku u Rgvedi, najstarijoj postojećoj vjerskoj književnosti koja je Hindusima najsvetija knjiga.

Razvoj religije

Kako se religija Arijaca širila, upila je elemente već prisutnih kultura, naprimjer, od stanovnika doline rijeke Ind na sjeveru zemlje, i Dravida na jugu. I hinduizam kakvog danas poznajemo, je poput velike, duboke rijeke u koju su, kroz razdoblje od preko 3000 godina, uticali mnogi potoci i brzaci. Ti potoci i brzaci su vjerovanja i obredi mnogobrojnih rasa, etničkih skupina i kultura na indijskom potkontinentu. To znači da postoji toliko različitih oblika hinduzima koliko ima i sela ili skupina Hindusa.
Istakunuta i prevladajuća struja koja pruža temelj za neko jedinstvo je religija koja je izrasla iz Rgvede i kasnije vedske književnosti. To znači da indijska religija ima izvjesne razlučne značajke. Jedna od tih je doktrina o reinkarnaciji: vjerovanje da prilikom smrti duša uvijek prelazi u neko drugo tijelo dok se konačno ne oslobodi neprestanog kotača ponovnog rođenja.

Mnogi putovi spasenja

Hindusa ima oko 400 milijuna. Uglavnom se nalaze u Indiji, ali i u drugim dijelovima Azije, u području Antila a odnedavno i u Evropi, na Zapadu. Hinduizam nudi, općenito govoreći, tri puta spasenja od ciklusa ponovnog rađanja. To su: filozofija ili spoznaja, vjerski obredi i pobožnost.
I tako u hinduizmu postoje rame uz rame vrhunsko filozofsko umovanje, koje dotiče Krajnju Stvarnost, najstrpljivija disciplina koncentrirane meditacije, religijski obredi i posvećena pobožnost u štovanju kipova nebrojenih omiljenih bogova.
Od početka devetnaestog stoljeća, otkako su Indijci došli u vezu sa zapadnom kulturom nastali su mnogi reformatorski pokreti.
Biti Hindus danas znači vjerovati u hinduistički način života i slijediti ga na najbolji mogući način.
Ramayana je nastala oko drevne herojske priče. Bog Višna se pojavljuje kao Rama, hrabar knez. Smiono izbavlja svoju ženu situ od Ravane, demonskog kralja Lanke, uz pomoć Hanumana, boga - majmuna. zatim se vraća da vlada svojim kraljevstvom U Indiji i Jugoistočnoj Aziji ta priča o pobjedi dobra nad zlom godišnje se prikazuje, poglavlje po poglavlje.
Mahabharata je nastala oko drevne ratničke priče. Bog višna se pojavljuje kao Krišna, ljubljeni prijatelj i savjetnik za petero Pandava braće. Braća su junaci u velikoj bici između Pandave i Kurave.

Vjerovanja

Hindus je monoteist u svom srcu; vjeruje u jednoga Uzvišenog Boga - Brahmana, 'Apsolutnog' - koji vlada svijetom uz pomoć mnogih manjih bogova. Obrazovanom Hindusu, manji bogovi su poput svetaca i anđela u nekim ograncima kršćanstva. Običnom vjerniku ili 'seoskom Hindusu' oni su mnogo važniji.
Religija Hindusa se može podijeliti na tri ogranka ili sekte, svaka sa svojim pogledom na svijet prirode i imenom za uzvišenog boga: Višna, Šiva ili Šakti. Obitelji se, po svojoj dugoj tradiciji, drže jedne određene sekte. One su rasprostranjene posvuda po Indiji, premda je šivaizam posebno jak u Kašmiru, na sjeveru i u Tamilu, na jugu, a šaktizam u Bengalu i Asamu. Tri sekte žive u manje-više skladnom odnosu, gdje štovatelji jednog boga ponekad štuju svog boga na oltaru drugoga. Obrazovani Hindus vjeruje da su tri boga samo različiti načini gledanja na jednog te istog Uzvišenog Boga ili Krajnju Stvarnost.

Tri sekte

Višnu štuju u jednom od njegovih deset utjelovljenja. Uglavnom je dobre volje, sjedi na prijestolju u nebu uz svoju ženu božicu Lakšmi. Zbog brige za ovaj svijet, s vremena na vrijeme spušta se na zemlju u jednom od svojih utjelovljenja.
Šiva se po svom karakteru razlikuje od Višne. Po naravi je mračan i sumoran, čini se da ta njegova osobina proistječe od Rudre, vedskog boga planina i oluje. Šivu opisuju kako vreba na ružnim mjestima kao što su bojna polja i groblja. Kipovi ga prikazuju s vijencem lubanja, okružena zlim duhovima dok pleše sablasni ples kojim uništava svijet. U drugim prilikama prikazan je kao veliki asketa, zanesen neprekidnim meditacijama na Himalaji. Poklonici štuju Šivu prikazanog u kipu a također i u simbolu linge, kratkog, okruglog faličkog stupa, koji predstavlja stvaralačku moć boga. Šivaizam ima i svoje neugodne strane. To su žrtvovanje životinja i asketsko samovoljno nanošenje ozljeda na vlastitu tijelu. Većina poklonika ipak smatra svog boga milosrdnim i punim ljubavi.
Šakti, velika majka božica, svojim je poklonicima vrhunsko božanstvo. Smatraju da bog u svom muškom obliku nije aktivan u svijetu pa ga zato ne treba štovati. Njegova žena Šakti preuzela je tu ulog pa svi štuju nju, i to u njezinom okrutnom obliku Durge ili Kali, a u blažem obliku kao Parvati ili Uma. U svom okrutnom obliku, Šakti se često prikazuje kao odvratna stara vještica koja nosi sa sobom razno oružje i gazi demona. Čak je i danas štovanje popraćeno žrtvovanjem životinja. U prošlosti je bilo prinošenje ljudskih žrtava Durgi. U svom blažem obliku, Šakti se pojavljuje kao prekrasna mlada žena. Premda se može razjariti u gnjevu na grešnike, ona je puna ljubavi i dobrote prema svojim poklonicima.
Drugi, veći bogovi, također se štuju, kao naprimjer, Brahma Stvoritelj, Ganeš, bog-slon, Hanuman, bog-majmun i Surya, bog-sunce.
Tradicija asketizma snažna je u Indiji. Sljedbenici tradicije nazivaju se jogijima. U svojemu traganju za mističnim iskustvom, podnosit će svakovrsne tjelesne patnje.
Žene Hindusa, premda poštovane, smatraju se potčinjenima muškarcima. Najpoznatija posljedica takvog vjerovanja je sati, danas zabranjen. Udovica će se dati spaliti na muževljevu pogrebu da osigura spasenje za njega i sebe.

Sveti spisi

Veda Rgveda se sastoji od himni dovršenih oko 900. godine pr. Kr.
Samaveda se sastoji od stihova uglarnom uzetih iz Rgvede prilagođeni ritmičkom recitiranju pri žrtvovanju.
Yajurveda napisana je u prozi i daje upute onima koji služe pri prinošenju žrtava.
Atharvaveda sadrži magične formule, pisane u stihovima, koje pomažu u izlječenju bolesti i osiguravaju uspjeh u ratu.
Brahmana su dodaci Vedama, sadrže razrađena tumačenja žrtvenih obreda.
Upanišade datiraju iz 600. godine pr. Kr., temelje se na Vedama ali odražavaju skretanje od obreda ka filozofiji, posebno u odnosu prema doktrini o reinkarnaciji.
Zakoni Nastoje upravljati društvom Hindusa.
Veliki epovi Mahabharata i Ramayana epskim prikazima oslikavaju svu složenost hinduskog vjerovanja i ponašanja. Mahabharata sadrži najpoznatiji i najomiljeniji sveti spis suvremenog hinduizma, Bhagavad Gitu.
Purana Razvija mitologiju klasičnog hinduizma u nizu dugačkih stihova iz srednjovjekovnog razdoblja.

Glavne riječi

Brahman Samoopstojeća, sveobuhvatna moć, kozmičko jedinstvo.
Atman Bit ili načelo života stvarnost u individualnom obliku, različita od brahmana.
Maya Doslovce 'iluzija'; ovaj svijet niti je stvaran niti nestvaran.
Advaita Samo jedna stvarnost postoji. Sve je u jednom. Strogi oblik tog vjerovanja nazvan 'monizam' podučavao je filozof Vedante, Shankara.
Dharma Moralne i religijske dužnosti.
Karma Doslovce 'akcija'; nemilosrdan moralni zakon uzroka i posljedice koji vlada budućnošću: zli postupci vode ponovnom rađanju u višem redu, možda kao svećenik.
Samsara Ropstvo života, smrti i ponovnog rađanja, kojim upravlja zakon karme.
Mokša doslovce 'oslobođenje' od neprekidnog kotača ponovnog rađanja.
Bhakti Pobožnost ili štovanje iskazano jednom božanstvu. Oslobođenje vjerom za razliku od oslobođenja djelima ili spoznajom.

Način života

Hinduizam je način života. To je niz dužnosti koje treba obavljati unutar božanski uređena društva. Temeljna jedinica društva je obitelj. I tako je život pojedinca u svakom stupnju života označen obiteljskim obredima. Rođenje, inicijacija, vjenčanje i smrt - svaki pojedini događaj ima svoj obred, kao i dnevna štovanja i godišnji blagdani. Pojedinca se podsjeća da je dio obitelji. Također postaje svjestan da je obitelj dio kaste a kasta dio društvanog sloja.
Postoje četiri velike klase ljudi: svećenici (brahmini), plemići (kshatriye), trgovci i seljaci(vaishyje) i obični radnici (shudre). Postoje i otpadnici od društva i ljudi izvan klasa. Svi su podijeljeni u kaste ili potklase, svaka ima određene dužnosti. Po predaji, na četiri se klase gleda kao na potpuno odvojene vrste. Član jedne društvene klase neće se vjenčati s članom druge - čak neće ni jesti s njim. Danas, barem teroretski, takve su razlike ukinute.
Čovjek koji pripada trima gornjim klasama prolazi kroz četiri stadija u svom životu. Stadij učenika neženje, domaćina, pustinjaka i beskućnog vjerskog prosjaka. U prvi stadij ulazi inicijacijom. Otada će muškarac nositi posvećenu vrpcu koja mu je ovita oko lijevog ramena i ide ispod desnog pazuha. Brak je važan, i samo vjenčanje je jedan od najsvečanijih i složenih obreda u hinduizmu, jer osigurava ne samo nastavak obitelji već i blagostanje preminulih članova obitelji koji borave u drugom svijetu. Jedino sin može obaviti pogrebne svečanosti i obrede što omogućuje duši njegova preminula oca novo duhovno tijelo kojim će se preseliti u sljedeći život.

Hinduizam u obitelji

Svi najvažniji obredi hinduizma obavljaju se kod kuće, a najčešće štovanje božanstva (puja). Hindus štuje kao pojedinac i kao obitelj a ne kao zajednica vjernika - osim u suvremenim reformiranim sektama. U većini kuća nalazi se neki ugao ili soba gdje se nalazi obiteljski žrtvenik. Na njemu je kip ili simbol božanstva. To može biti spiralno oblikovan kamen koji predstavlja Višnua ili kameni stup koji predstavlja Šivu. To su i jarko obojene slike koje prikazuju hindusku mitologiju ili oslikavaju junačka djela bogova. Štovatelj najprije pomazuje boga dok izgovara tekst. Zatim sjeda ispred njega i meditira. Pali mirišljave štapiće ili tamjan, a ispred žrtvanika polaže hranu i cvijeće. Štovanje u hramu je slično.
Staza dužnosti je put spasenja: sadrži oslobađanje duše od neprekidnog životnog ciklusa, smrti i ponovnog rađanja.

Blagdani

U Indiji ima mnogo raznih blagdana.
Hramske svetkovine Barem se jednom godišnje nosi maketa hrama u javnoj povorci s vrlo razrađenim svečanostima.
Holi svetkovina Održava se početnom proljeća, u veljači i ožujku. Korijene ima u drevnom kultu plodnosti. Svjetina pjeva pjesme, nosi faličke simbole i uživa u međusobnom prskanju obojenom vodom i prahom.
Dasera svetkovina Omiljeni desetodnevni događaj u rujnu/listopadu, održava se u čast božice Durge. Podrijetlo vuče od Ramine pobjede nad Ravanom, što je prikazano u Ramayani. Velike slike Ravane nose ulicama uz prskalice i petarde da bi ih kasnije zapalili Raminim vatrenim strelicama.
Divali svetkovina Slavi se četiri dana za Novu godinu; udružena s Ramom, duhovima preminulih, Višnom i njegovom ženom Lakšmi, božicom bogatstva i blagostanja. Pale se uljne svjetiljke, a kuće čiste za dobrodošlicu Lakšmi, petardama se tjeraju zlodusi. Divali posebno svetkuju poslovni ljudi, otvaraju nove knjigovodstvene knjige s molitvama Lakšmi za uspjeh u novoj godini.
Nijedno hindusko selo nije bez hrama ili svetišta. U većim hramovima, gdje dolazi mnogo poklonika, bog se budi u svitanje i odnose ga iz spavaće sobe gdje je spavao sa svojom ženom. U sobi gdje je svetište, peru ga, brišu, odijevaju, prinose mu žrtve i hrane ga. Vjeruje se da on jede nematerijalni dio hrane, a ono što ostaje dijeli se vjernicima ili sirotinji.
Svadbeni obred za Hinduse ima veliko osobno i religijsko značenje.

Ovaj tekst je samo pokušaj da se u kratim crtama što jednostavnije predstavi hinduizam. Molimo čitatelje da razumiju da ovih nekoliko riječi ne mogu opisati sve pojedinosti i specifičnosti razvoja hinduizma kroz stoljeća njegova postojanja.