Snovi se doista ponekad ostvaruju. Godinama sam sanjala o zemlji koja se odmara na moru daleko od mog rodnog grada. Sjećam se da sam prije nekoliko godina pisuci neku priču, napisala da ljudi sa juga čeznu za ljudima sa sjevera. Ja sam bila jedna od njih, godinama sam čeznula za sjeverom. Pogotovo Sjevernom Irskom. U biti za Irskom općenito. Sad sam već godinu dana “gore”, na sjeveru, u Dublinu. A ponekad odem i do Belfasta i Sjeverne Irske.
Da, snovi se ostvaruju, osobito ako su dio Božjih snova. Nedavno sam se mučila sa sanjarenjem. Sanjarenje je malo drugačije nego imati viziju. Ne samo da je kratkotrajnije, poput vjetra, već cesto nije realno. Ali onda sam shvatila da su ta sanjarenja kao bajke. A bajke u sebi sadrže bunare istine! Ali iz tih bunara vadiš vodu na malo maštovitiji način. I dok sam tako razmišljala i borila se sa snovima koji mi se nisu činili realni, došlo mi je pitanje: da li Bog ikad sanjari? Koji su Njegovi snovi?
I znate šta?! Mislim da sanjari. Ili bolje rečeno, vjerujem da Bog ima snove. Samo su Njegovi snovi sveti. On sanja da ćemo se možda danas malo vise družiti s Njime, da ćemo mu dopustiti da nas voli na način na koji čezne, da ćemo mu dopustiti da ostvari snove koje ima za svakoga od nas. Sanja snove o jedinstvu, o ljubavi koja vlada među nama. O kako je divno moći biti dio priče koja Bogu pomaže ostvariti Njegove snove!

Iva Beranek

Ostala Putovanja Srcem