Čovjek je neobično znatiželjno biće. Povijest ljudskog roda mogla bi se, osim na drukčije načine, opisati i kao potraga za uvijek novim spoznajama. Unatoč svim pozitivnim otkrićima i proizašlim blagodatima, bez kojih ne možemo zamisliti čak ni blijedu kopiju danas postojećeg svijeta, ipak postoji i tamnija strana medalje te potrage. Kroz nju se proteže i jedna vrsta tijeka misli, a taj se tijek može prikazati otprilike ovako: "Čim ja nešto spoznam i upoznam, manje se toga bojim. Osim toga, tada ću lakše moći i ovladati time, a uskoro i manipulirati. Zapravo, možda postoji način da predmet svoje manipulacije iskoristim tako da steknem izvjesnu prednost u odnosu na druge. Najidealnije će biti ako svoje znanje upotrijebim na način da postignem apsolutnu neovisnost - neovisnost od siromaštva, neovisnost od drugih ljudi, neovisnost od autoriteta."
Svi smo svjedoci toga da je znatiželja čovjeka uistinu odvela daleko i omogućila mu da zagospodari nad mnogim elementima postojećeg svijeta. Snaga prirode i njezinih resursa odavno je upregnuta u kola ljudskog napretka. Mnoge bolesti uzmiču pred novim lijekovima i suvremenom medicinom. Razvoj tehnologije bi trebao omogućiti da se potreba za radom svede na najmanju moguću mjeru, a istodobno otvori prostor za raznovrsne užitke i odmor. Unatoč svemu tome, postoji nešto što čovjek nije uspio ni približno tako dobro nadzirati. Radi se o vremenu. Njegova nepredvidljivost, zatim svojstvo nepovratnosti i činjenica da ono današnjeg čovjeka ograničava više no išta drugo, dovode do toga da svi, manje ili više, žudimo naći načina kako da privolimo vrijeme da postane ako ne naš rob, a ono barem saveznik.
Radi izbjegavanja pogrešnog razumijevanja valja reći da ta čežnja za uvidom u tajne vremena nije nešto neprirodno ili samo po sebi osude vrijedno. Posve je razumljivo da se ljudi žele barem nekako osigurati u ovom vremenu gdje mnogo toga može doći iznenada i u propast strmoglaviti sve što čovjek brižno gradi i prikuplja cijeli život. Shvatljiv je i čovjekov ponekad prešutni prosvjed protiv nasilnosti sudbine i osjećaja da rasplitanje vremena nerijetko donosi nepravdu. Ali je li to opravdanje za posezanje za horoskopima? Ili, možda bolje pitanje glasi: jesu li horoskopi pravi ključ za razumijevanje misterija vremena?
Prije nego ponudim odgovor na ova pitanja, možda će biti korisno rasvijetliti neke pojave koje prate prelistavanje horoskopa. Najčešća izjava osobe koja iščitava svoj horoskop je "Ma, ja to ne shvaćam ozbiljno. To je više iz fore!" To je vjerojatno donekle i točno. Najveći broj ljudi horoskopima pristupa kao lakoj, neobvezatnoj vrsti razbibrige. Većina zna da su horoskopi gotovo uvijek napisani tako općenito i maglovito da praktički i ne mogu pogriješiti. No ranije spomenuta težnja za pogledom u budućnost i nadzorom nad vremenom mnoge zavede i oni počinju svoje dnevne ili tjedne događaje čitati u svjetlu navodnih predviđanja, ispuštajući pritom ona zbivanja koja su tako drukčija od njih da se nikako ne mogu uklopiti. Tako se događa da mnogi inače racionalni i razumni ljudi gorljivo tvrde kako u horoskopima "ima nešto", a zapravo previđaju koliko su te "istine" rezultat pukog nagađanja gdje se uvijek nešto može "pogoditi".
Ipak, daleko pogubnija je opasnost izbjegavanja odgovornosti za svoje postupke. Naime, osoba koja dovoljno dugo prati horoskope i sama sebe uvjerava u njihovu vjerodostojnost može polagano svoj život početi shvaćati kao nešto što je uvjetovano zvijezdama, pa nesreće i svoje loše poteze pripisivati nečem neizbježnom i time umanjivati odgovornost za svoje postupke. Čudno je jedino kako se uspješni pothvati i sretne okolnosti istom logikom ne prepoznaju kao posljedica zvjezdane predodređenosti, nego se razlozi za njih nađu i u vlastitim zaslugama, mudrosti i spretnosti. Tada osoba može upasti u potpunu kontradikciju, jer s jedne strane vjeruje da je sve "zapisano u zvijezdama" i tako unaprijed određeno, a s druge želi doći do tog znanja kako bi nešto u svojem životu izmijenila, čime se ipak pretpostavlja slobodna volja i mogućnost da se mijenja ono "zapisano".
Ovdje, međutim, nikako ne bih htio počiniti pogrešku i horoskope jednostrano prikazati kao proizvod kojim se može obmanjivati lakovjerne pojedince, a iza kojeg ne stoji nikakva duhovna stvarnost. Naprotiv, horoskopi mogu postati vrlo sklisko tlo i odvesti u mnogo opasnije vode - ljudska žeđ za kontroliranjem budućnosti iz već poznatih razloga ne može biti utažena dnevnim horoskopima. Ljudi žele preciznija i moćnija znanja o onome što dolazi. Negdje u tom trenutku u igru vrlo spremno ulaze i nečiste, zle duhovne sile. Takve sile posjeduju određena znanja o budućnosti, i ako im se otvore vrata života, one mogu pojedincu otkriti detalje iz budućnosti i ti detalji mogu biti i točni. "Kvaka" leži u prešućivanoj činjenici: zle sile uvijek traže protuuslugu, a ona najčešće poprima oblik čovjekove ovisnosti. Vjerujem da mnogima od nas na um mogu pasti ljudi koji su upali u različite spiritističke krugove, da bi nakon nekog vremena panično (a katkada nažalost i bezuspješno) tražili izlaz iz tog pakla. Tako su na tragičan način spoznali pravu motivaciju zlih duhova - njihova je glavna nakana čovjeka upropastiti, a pritom se podmuklo služe čovjekovom vjekovnom težnjom za pokoravanjem vremena.
Evo i još jednog argumenta zašto horoskopi nisu pravi ključ za razumijevanje misterija vremena. Svaki pokušaj da se budućnošću zagospodari u samoj svojoj srži ima presudnu pogrešku. Radi se o pretpostavci da se iza dimenzije vremena ne nalazi ništa, ili bolje rečeno, nitko osoban. Vrijeme se shvaća kao sila, energija, sredstvo koje može biti podložno ljudskom upravljanju. Međutim, kršćanin vjeruje da je vrijeme netko stvorio, da nad njime netko doista ima kontrolu, da ga taj netko osmišljava; štoviše, da cjelokupna povijest ima svoj cilj kojeg je odredio taj Stvoritelj. Dakako, i kršćanin želi doznati nešto o budućnosti - no, on neće posegnuti za horoskopima nego za Biblijom, jer tamo nalazi opis završne točke ove naše ljudske povijesti. U njoj doznaje ono o čemu horoskopi šute i u usporedbi s čim astrološka nagađanja izgledaju poput slijepčevog bespomoćnog bauljanja. U njoj doznaje da Krist ponovno dolazi i da će uspostaviti novi svijet u kojem će biti dokinuta vremenska dimenzija kakvu sada poznajemo jer će ljudi živjeti vječno. Ipak, neće se svi naći u tom novom svijetu - presudan će biti odnos pojedinca i istog tog Krista - Gospodara vremena. Oni koji svojim življenjem budu zanemarivali Krista bit će osuđeni na smrt - "Kukavicama pak, nevjernima i okaljanim, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt. " (Otkrivenje 21,8).
Preostaje nam pitanje - kako onda zadovoljiti svoju želju za znanjem o našoj neposrednoj budućnosti. Kako se postaviti prema onome što nas iščekuje sutra? Kako živjeti život usprkos neizvjesnostima? Biblija nas uči kako kršćanin može živjeti bez straha jer zna što ga čeka na kraju puta, a isto je tako siguran da njegovu svagdašnjicu ne kontroliraju neke hirovite, nepredvidljive sile, već naklonjeni Bog. Osim toga, taj Bog svakog čovjeka tretira kao odgovorno biće, sposobno da donosi odluke i neprekidno izabire hoće li činiti zlo ili dobro. Za svagdanji život je presudno to što nismo igračke u rukama prevrtljivih bogova, nego stvorenja stvorena na Božju sliku čije odluke Bog poštuje. U tom smislu sami gradimo svoj život.
Čitate li horoskope? Promislite još jednom trebaju li vam. Ne bi li bilo bolje život dati u ruke nekome tko zna kamo ovaj svijet ide i nekome tko ozbiljno shvaća vaše probleme? Isus je svojim učenicima obećao nešto tako važno u svijetu nesigurnosti: "Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta" (Matej 28,20b). Pogodite što će na kraju svijeta biti važnije: koliko ste često čitali horoskope ili jeste li u budućnost gledali s Gospodarem vremena?