Dug Trećeg svijeta je jednako opak kao i trgovina robljem.

Kada su prosvjednici u svibnju zauzeli ulice Washingtona da bi protestirali protiv godišnjeg sastanka Svjetske banke, moglo se predvidjeti da će mediji pozornost usmjeriti na najradikalnije prosvjednike: sindikaliste koji se protive slobodnoj trgovini, militantne borce za zaštitu okoliša poput Stranke zelenih i aktiviste za ljudska prava koji se protive ekonomskoj globalizaciji. Kamere su fokusirale aktiviste koji su se zakvačili s washingtonskim policajcima ili one koji su se vezivali lancima i cijevima tvoreći tako ljudske barikade čime su sprječavali članove Svjetske banke na njihovom putu do sastanaka. Izgubljena u galami ovog prosvjeda nalazila se tiša, mirnija i uglavnom kršćanska kampanja pod nazivom Jubilee 2000 (Jubilej 2000). Ta koalicija potiče bogate zapadne zemlje i vodeće međunarodne institucije poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda da otpusti stotine milijardi dolara najsiromašnijim zemljama svijeta. Kampanja svoju inspiraciju crpi iz Jubilejske godine (vidi u Bibliji, Levitski zakonik, poglavlje 25) - tijekom te godine izraelski je narod bio potican da otpusti dugove dužnicima, oslobodi zatvorenike i vrati zemlju prvotnim vlasnicima. To se ponavljalo svakih pedeset godina (usporedi Evanđelje po Luki 4,18 i dalje; Izaija 61,1-2). Papa Ivan Pavao II je glavni podržavatelj tog nastojanja za otpuštanjem dugova - ljudi poput Billy Grahama i Pat Robertsona također su iskazali svoju podršku. I pobornici i protivnici Jubileja 2000 s pravom ističu da je mnogo tih zajmova odobreno lopovskim režimima - diktatorima koji su ta sredstva koristili da napune vlastite džepove, da kupe vojnu opremu ili da na druge načine učvrste svoju moć. Jednostavno brisanje tih dugova, tvrde kritičari Jubileja 2000, dalo bi loš primjer. No također je istina da je tijekom hladnog rata Zapad takve zajmove koristio da bi kupio podršku zemalja Trećeg svijeta. I zajmodavci i dužnici snose odgovornost za te loše zajmove.

Nadalje, posljedice tih dugova ne snose samo vođe zemalja u razvoju, nego se oni otplaćuju preko leđa siromaha. Etiopija na otplatu dugova daje četiri puta više novca nego za zdravstvenu zaštitu. Svake godine u zemlji od lako izlječivih bolesti umre više od 100.000 djece. Sveafrička konferencija crkava je to ovako izrazila: “Svako afričko dijete rađa se s financijskim teretom kojeg ne može otplatiti ni radom tijekom čitavog života. Dugovi su novi oblik ropstva - oblik jednako opak kao i trgovina robljem.”

Zbog ovakvih nejednakosti kampanja Jubilej 200 poziva na olakšanje dugova koje pruža i pomoć i razvitak. Model vrijedan imitiranja jest onaj u Ugandi gdje Poverty Action Fund novac ušteđen putem povrata novca prenamjenjuje za projekte društvene skrbi. Te su zaklade pod nadzorom nevladinih organizacija pomogle u financiranju sporednih seoskih cesta, poljoprivrednih pruga, vodovoda, zdravstvene zaštite i osnovnoškolskog programa u kojemu se broj polaznika i više nego udvostručio.

Prošle godine u Americi su predsjednik demokrat i Kongres gdje većinu čine republikanci udružili snage da bi otpisali 100% dugova koje su ranije potraživali od 33 siromašne zemlje. Kongres je osigurao finacijsku podršku za prvu godinu sprovođenja te obveze. Međutim, Kongres tek treba financirati multilateralan dio međunarodnog olakšanja dugova poznatog pod imenom Heavily Indebted Poor Country Initiative (Inicijativa za jako zadužene siromašne zemlje). Pobornici Jubileja 2000 nadaju se da će Kongres to učiniti ove godine putem doprinosa zakladi koja bi trebala omogućiti regionalnim bankama za razvitak da najsiromašnijim zemljama otpuste dugove. Zemlje u najočajnijem stanju, tamo gdje su prirodne katastrofe pogoršale opterećenje dugovima, bi trebale dobiti poseban prioritet u tom procesu. Honduras i Nikaragva još posrću od devastirajućih posljedica uništenja kojeg je 1998. donio uragan Mitch, a poplavom opustošeni Mozambik preplavljen je dugom od 6 milijardi dolara i treba mu 250 milijuna dolara za oporavak od poplave.

Isus je svoje učenike učio da mole: “Otpusti nam dugove naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” Takvi izrazi, danas tako poznati, vjerojatno su uz obveze koje natovarujemo Bogu i ljudima kada griješimo, uključivali i novčane dugove. I mi trebamo moliti Isusovu molitvu i praktično je živjeti u svojim osobnim i društvenim odnosima. Jubilej 2000 nastoji utjeloviti tu molitvu i potrebna mu je naša pomoć. Prisjetimo se još nečega što je Isus rekao: Komu je mnogo dano, od njega će se i mnogo tražiti.

Australija, Brazil, Kanada, Francuska, Velika Britanija, Japan, Škotska, Južnoafrička republika, i mnoge druge zemlje imaju svoje Jubilej 2000 stranice.

Isto vrijedi i za Vatikan, Prezbiterijansku crkvu u Americi , i Nacionalnu konferenciju katoličkih biskupa/ Katoličku konferenciju Sjedinjenih američkih država