Mi, kao studenti, imamo jednu potrebu ili tu neku buntovnu česticu u sebi, koja nas tjera da tražimo autentičnost. Više manje zato i studiramo. Kad pišemo radove, uvijek se od nas traži da nađemo podatke, da ih verificiramo, izvore potvrdimo fusnotama i slično. Traži se od nas da razmišljamo kritički. Zato se uvijek bunimo protiv stvari koje nisu utemeljene i koje su krive. Recimo, ako znamo da postoje novci koji trebaju biti potrošeni na obrazovanje, nije nam jasno zašto se ne koriste u tu svrhu? Ili, zašto tete u referadi, ako im je to posao, odbijaju raditi taj posao?

Trebali bi u tom duhu razmišljati i o Božiću. Nešto što je ostavilo toliki trag u povijesti, što se već 2000 godina svake godine spominje i slavi, zaslužuje provjeru, u čemu je zapravo stvar? S obzirom na ono što vidimo, pravi Božić znači mnogo svjetla, šarenih lampica, poklona, hrane, zabave, božićnica, božićnih pjesama, još malo hrane, pa su tu i vijenci, svijeće, čokoladice iz adventnog kalendara, čestitke, toplina, obitelj i naravno hrana.

Ali, ako bismo išli po toj logici, Božić je, u tom slučaju, nastao prije otprilike 20-ak godina kad su sve te stvari uzele maha. Najbolji način da se provjeri zašto neka tradicija, pogotovo tako duga tradicija, jest otići na sam izvor stvari. Izvor stvari, odnosno prva Božićna priča, u ovom se slučaju nalazi u Novom Zavjetu.

„U to vrijeme car August je izdao naredbu da se u čitavom Rimskom Carstvu provede popis stanovništva. Bio je to prvi takav popis i provodio se u vrijeme kad je Kvirinije bio upravitelj Sirije. Svi su išli u svoj grad da se odazovu popisu. S obzirom da je potjecao iz Davidova roda, Josip je iz Nazareta, u Galileji, krenuo u Judeju u Davidov grad Betlehem. Krenuo je zajedno s Marijom, svojom zaručnicom koja je bila trudna. Za vrijeme njihova boravka u Betlehemu, Mariji se približilo vrijeme porođaja i rodila je sina, prvorođenca. Budući da za njih nije bilo mjesta u prenoćištu, Marija je povila dijete u plahtice i položila ga u jasle. U tom su se kraju zatekli i neki pastiri koji su noću čuvali svoja stada na pašnjacima. Ukazao im se anđeo Gospodnji i Gospodinova slava je zasjala oko njih pa ih je obuzeo strah. Anđeo im je rekao: „Ne bojte se, donosim vam dobru vijest koja će svim ljudima donijeti veliku radost. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist Gospodin. Evo kako ćete ga prepoznati: naći ćete dijete povijeno u plahtice kako leži u jaslama.“ Najednom se uz anđela pojavila i velika nebeska vojska. Slavili su Boga riječima: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim.“ Nakon što su anđeli otišli i vratili se na nebo, pastiri su počeli govoriti jedan drugomu: „Pođimo u Betlehem, da vidimo to što nam je Gospodin objavio da se dogodilo!“ Požurili su u grad i našli Mariju i Josipa s djetetom koje je ležalo u jaslama. Kad su pastiri ugledali dijete svima su ispričali što im je bilo rečeno o njemu. Svi su ostali zapanjeni onim što su čuli od pastira.“ (Luka 2:1-18)

Slika prvog Božića bi izgledala ovako nekako:
Tu je car Gaj Julije Oktavijan, imenom August, koje mu je dao rimski senat 27. godine kad je postao car. To je bio božanski naslov za osobu koja je utemeljila Rimsko Carstvo, završila ratove, donijela mir. U Maloj Aziji u gradu Prieni, pronađen je jedan oltar u njegovu čast koji ga slavi kao spasitelja svijeta, a njegov rođendan tamo se naziva početkom novog doba.

Dalje, tu je Betlehem. 9,6 kilometara udaljen od Jeruzalema (oko 1,5 sati šetnje) koji je bio kraljevski grad, središte židovske religije. U 6.st. pr. Kr., kad su Izraelci odvedeni u babilonsko sužanjstvo, Nabukodonozor je rasturio Jeruzalem. Herod Veliki (koji vlada od 37. pr. Kr. – 4. p. Kr.) ga obnavlja, gradi citadele, palače, amfiteatre, vijadukte... Betlehem je bio neutvrđeno mjestašce s oko 100 stanovnika.

Likovi u priči su: Marija, vrlo mlada djevojka, trudna. Josip, Marijin zaručnik. Zaručen za trudnu djevojku... nije bilo najzgodnije u ono vrijeme. I oni se nalaze u štali.
Slika prikazuje jednu današnju standardnu štala. Vjerojatno je bila nešto gora u ono vrijeme. Vrlo vjerojatno je bilo mračno, vlažno i smrdljivo.

I onda još imamo pastire. Pastiri u ono vrijeme nisu bili baš vrh društva. Zapravo ih se smatralo kockarima, lihvarima, poreznicima i carinicima. Nisu smjeli biti svjedoci u društvenom životu, niti su smjeli slušati poruku u Sinagogi niti obavljati obredne rituale – to je za Židove više manje značilo da su lišeni nade u spasenje. Uvijek su bili pod osudama za krađu i bilo je zabranjeno bilo što kupovati od njih.
Ta se priča ne poklapa baš s današnjom Božićnom pričom. Zašto je to bilo tako? Zašto se Isus nije rodio recimo u palači, na nekom dvoru? Imućnim, sređenim roditeljima. Zašto su prvi svjedoci bili pastiri, a ne neki dvorski vjerodostojni službenici?

Kad počnemo postavljati ovakva pitanja, onda dolazimo do odgovora na pitanje „Zašto Božić?“.
Isusovo rođenje nije bio događaj namijenjen isključivo moćnicima, vladarima i kremi društva. Božji plan nije bio spustiti se na vrh vrhova, da bude moćan i da odozgo ogorčeno osuđuje i odbacuje sve niže od sebe. Bog je sebe zamislio, kao što piše Luka „svim ljudima“. Onim potlačenima, siromašnima, za one bez nade; za Josipa i Mariju koji su morali putovati iz Nazareta u Betlehem radi nekoga tko je htio više poreznog novca, za pastire koje je društvo smatralo smećem i beznadnim slučajem. Da se Isus rodio u nekoj palači u Jeruzalemu, ta priča ne bi nosila istu poruku. Isus se rodio na marginama društva i događanja, u nezgodnim okolnostima. Bez svjetla, bez bogatstva, hrane i topline, u mraku, nečistoći i smradu – drugim riječima, rodio se točno na onom mjestu gdje se svijet nalazi. U Matejevom Evanđelju 1:23 piše: „Gle, djevica će zatrudnjeti i roditi sina, nadjenut će mu ime Emanuel – što znači Bog s nama.“ Njegovo ime nosi poruku cijele Božićne priče i odgovor na naše pitanje.

Božić je postao sredstvo zarade. Masovna histerija. Jedan veliki komercijalni događaj diljem svijeta. Poticaj za trošenje novca kojeg i tako velika većina nas nema. Svi se prekrivamo šarenim svjetlima, vijencima, šarenim kuglicama – i sve je to lijepo! – samo smo zbog svog tog svjetla izgubili pravi razlog Božićnog događaja. Božić predstavlja trenutak kad se Bog spustio u naš smrad i nečistoću, da bi nam bio dostupan – da bi bio s nama.

I danas je to naš alternativni Božić.

Ela Magda