|
1. Postoji li Bog?
|
1. Da
2. Ne
3. Ne znam |
55
2
6 |
2. Postoji li vječni život nakon smrti?
|
1. Uopće ne vjerujem
2. Većinom ne vjerujem
3. Većinom vjerujem
4. Potpuno vjerujem |
1
8
23
31 |
3. Ako je molitva razgovor s Bogom, onda se molim:
|
1. nikada
2. katkada
3. često
4. redovito
|
6
17
17
23
|
4. Za mene je najispravnije imati izgrađen zdrav
odnos
|
1. prema sebi
2. prema sebi i ljudima
3. prema sebi, Bogu, ljudima
4. prema sebi, Bogu, ljudima i prirodi |
0
12
13
38 |
5. Rado se družim s ljudima koji su drugih
uvjerenja:
|
1. nikada
2. samo kad ih ne mogu izbjeći
3. prilično često
4. često, ne pravim razliku |
1
6
17
39 |
6. Od različitih uloga vjere, najvažnija
je:
|
1. čuvanje tradicije i kulture
nekog naroda
2. pružanje pomoći u životnim nevoljama
3. razrješavanje pitanja smisla života
4. uspostava odnosa Boga i čovjeka |
6
26
11
20 |
7. Svoja vjerska uvjerenja unosim u svoj
profesionalni i društveni život:
|
1. nikada
2. katkada
3. često
4. redovito |
10
31
17
5 |
8. U djelatnostima svoje crkve:
|
1. uopće ne sudjelujem
2. možda bih volio sudjelovati, ali još nisam pokušao
3. sudjelujem malo iz osjećaja dužnosti, malo iz zadovoljstva
4. sudjelujem, to me posebno vesel |
26
14
11
12 |
9. Kad razmišljam o sebi s vjerskog stajališta,
tko sam, što sam i kakav sam:
|
1. ni s čim nisam zadovoljan
2. s većinom nisam zadovoljan
3. zadovoljan sam, ali vidim i ono što trebam promijeniti i/ili usavršiti
|
2
9
52
|
10. U svrhu vjerske naobrazbe pohađam
tečajeve i seminare, čitam vjersku literaturu i razgovaram o vjeri
s prijateljima:
|
1. nikada
2. katkada
3. često
4 redovito |
10
38
12
3 |
11. Smatraš li potrebnim tečajeve o pitanjima
ovakve vrste?
|
1. Da
2. Ne
3. Ne znam |
37
3
23 |
12 .Da li bi došao/la na jedan takav tečaj uz
opušteno druženje?
|
1. Da
2. Ne
|
49
14
|
| |
U posljednje vrijeme ankete i upitnici postaju gotovo jedini način
kako otvoreno sa studentima progovoriti vjeri. Naime, pokušate li
izravnije postaviti pitanje vjere i navedete li nečiji primjer ili
svoje iskustvo, sve će biti u redu dok god vaš sugovornik ne dobije
najmanji signal prema kojem zaključi da ga želite uvjeriti u nešto.
Tog časa razgovor se naprasno prekida ili preusmjerava na druge
teme. Teško je zato doznati što studenti u Hrvatskoj danas vjeruju.
Ova anketa pomaže nam malo zaviriti u zanimljiv svijet njihovih
uvjerenja.
Za osječke studente gotovo da i nema sumnje u postojanje Boga i
zagrobnog života. Isto tako, visok postotak njih otkriva da se često
i redovito moli. Znači, osim uvjerenja da ovaj svijet oko nas nije
konačna stvarnost, postoji i manje ili više redoviti kontakt s tim
transcedentnim. Štoviše, gotovo dvoje od troje osječkih studenata
često ili redovito putem molitve razgovara s Bogom.
Međutim, izgleda da se nazire i sklonost da se Boga ili božansko
donekle prepoznaje kao "mišićavog spasioca" na životnoj
plaži jer iznad 40% ispitanika misli da je glavna uloga vjere pružanje
pomoći u životnim nevoljama. Istina, to može svjedočiti i u prilog
tome da ispitani studenti imaju iskustva kada ih je vjera izvlačila
iz teških životnih situacija. Ipak, ne može se zanijekati da jedva
svaka treća osoba drži da vjera ispunjava svoju ulogu ukoliko uspostavi
osobni odnos s Bogom. Donekle bi se moglo postaviti pitanje koliko
studenti Boga uopće doživljavaju kao osobu, a koliko sve više preteže
pojam božanskog koje je evidentno u sili, (pozitivnoj) energiji,
poljima ili nečem četvrtom.
Ono što je također neporecivo jest tolerantnost studenata - ogromna
većina se druži i s kolegama koji imaju drukčija uvjerenja. To bi
bio ohrabrujući i hvalevrijedan rezultat, kada ne bi bilo pitanja
o unošenju vjerskih uvjerenja u profesionalni i društveni život.
Naime, koliko je stvarna maloprije spomenuta tolerancija, ako se
dvije trećine ispitanika nikada ili samo katkada odvaži unijeti
svoje vjerske stavove u arenu javnosti, pa bila ona i intimno druženje
nekolicine kolega? Kako uopće dublje znati kakva su to drukčija
uvjerenja ako nema komunikacije o njima, ako se ona ne očituju u
praksi? S druge strane, koliko su ta uvjerenja praktična i autentična
ako imaju otežani pristup tamo gdje studenti provode najveći dio
svojeg vremena - to jest, u fakultetske obveze i druženje s prijateljima?
Problem angažmana u crkvi razotkriva dodatnu specifičnost studentske
religioznosti. Jedva svaki peti student sudjeluje u aktivnostima
svoje crkve s osjećajem ispunjenja i radosti, a dvoje od troje ih
uopće ne sudjeluje. To postavlja vrlo neugodno pitanje komunikacije
na razini studenti - crkva. Očigledno nešto na toj relaciji ozbiljno
ne funkcionira i time realnost studentske težnje za duhovnim i određene
vjerske prakse koju ova anketa potvrđuje, ostaje prepuštena individualnom
izričaju (a nažalost nerijetko i individualnom traganju i posrtanju).
Međutim, studenti u Osijeku pokazuju i stanovitu želju da se uključe
u aktivnosti koje bi oslovile ovakva pitanja (premda je zanimljiv
i visok postotak onih koji nemaju stav o tome postoji li potreba
za takvim susretima). Radi se o znaku nade - nade da prosječan student
koji vjeruje da Boga ima, da život ne prestaje fizičkom smrću, koji
se dosta često moli i vjeru smatra važnom ipak neće tu osjetljivu
biljku zatvoriti u zagušljivi staklenik svoje duše i samoće već
da će je iznijeti na sunce svakodnevne stvarnosti sa svim svojim
izazovima i i svježi zrak susreta s drugima i otvorenog preispitivanja
bez predrasuda.
P.S. Ukoliko želite na praktičan način potvrditi taj znak nade,
provjerite kako se možete pridružiti STEP susretima. Bit ćete više
nego dobrodošli! |
