Čitaj ovo bistre glave (ili se poštedi pa uopće ne čitaj):

Na emisiji Early Show intervjuirali su kćer kršćanskog propovjednika Billy Grahama o terorističkom napadu 11. rujna 2001. Jane Clayson ju je upitala: "Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi ovako nešto?"

Anne Graham odgovorila je prilično duboko-umno: "Vjerujem da je Bog duboko potresen s ovim, kao što smo i mi, ali mi smo godinama govorili Bogu da se nosi van iz naših škola, da se nosi van iz naše vlasti i da se nosi van iz naših života. I Bog se kao kavalir mirno povukao. Kako možemo očekivati od Boga da nas blago-slovi i zaštiti kad zahtjevamo da nas pusti na miru?
Da vidimo, mislim da je počelo kad se Madeline Murray O'Hare (ona je nedavno ubijena) žalila da ne želi nikakve molitve u našim školama, a mi smo rekli OK.
Tada je netko rekao, bolje vam je da ne čitate Bibliju u školi... Bibliju koja kaže da ne ubijamo, da ne krademo, da ljubimo svoje bližnje kao samog sebe. Mi smo opet rekli OK.
Onda je Benjamin Spock rekao da djeca ne bi smjela dobivati batine kada su zločesta jer će se na taj način njihove male osobnosti unakaziti, a i mogli bi uništiti njihovo samopoštovanje (inače sin tog gospodina je počinio samoubojstvo). Tada je netko rekao da stručnjak zna o čemu govori, a mi smo opet rekli OK i to podržali.
Tada je netko rekao da bi bilo bolje da nastavnici i upravitelji ne discipliniraju našu djecu kad su zločesta. A i dekani su rekli da je bolje da niti jedan profesor ne dira studenta dok se ovaj ne ponaša prikladno jer ne želimo steći loš ugled i zasigurno ne želimo da netko podigne optužbu (postoji velika razlika između discipliniranja i diranja, udaranja, mlaćenja ili ponižavanja). Mi smo rekli OK.
Tada je netko rekao da bi se za naše kćeri pobačaj trebao legalizirati, a one čak niti neće trebati reći svojim roditeljima. Mi smo rekli OK.
Tada je jedan mudri član školskog odbora rekao, pošto će dečki uvijek biti dečki i oni će to ionako učiniti, dajmo im sve potrebne kondome koje žele, tako da se mogu zabavljati do mile volje, a mi nećemo trebati reći njihovim roditeljima da su ih dobili u školi. Mi smo opet rekli OK, nek vam bude.
Tada su neki od naših vrhovno izabranih službenika rekli da nije bitno što radimo u privatnosti dok god radimo svoj posao. A mi smo slažući se s njima rekli da nam nije bitno što bilo tko radi u privatnosti (uključujući i predsjednika), dok god ja imam posao i ekonomija štima.
A tada je netko rekao, napravimo časopise sa slikama golih žena i nazovimo ih probitačnim uzdizanjem ljepote ženskog tijela. Mi smo rekli OK.
No, tada je netko drugi s tim uzdizanjem otišao i korak dalje te počeo objavljivati slike gole djece, a na kraju još i omogućio da te slike budu putem interneta dostupne svima. A mi smo rekli OK oni imaju pravo da slobodno govore u javnosti.
Tada je cijela zabavna industrija rekla, napravimo TV emisije i filmove koji će promovirati svetogrđe, nasilje i protuzakoniti sex. I snimimo muziku koja ohrabruje silovanja, drogu, ubojstva, samoubojstva i sotonizam. A mi smo rekli, to je ionako samo zabava i ona ne stvara negativne efekte, a ionako to nitko neće ozbiljno shvatiti pa onda samo naprijed.
Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjest, zašto ne razlikuju dobro od zla i zašto ih ne dira kad ubiju stranca, poznanika ili pak samog sebe.

Ako razmišljamo o tome dovoljno jako i dugo, vjerovatno ćemo shvatiti. Mislim da to sve ima velike veze sa ONIM ŠTO SIJEMO, JER TO I ŽANJEMO.
I tada je bio jedan student koji je napisao: "O, Bože, zašto nisi spasio djevojčicu koju su ubili u razredu?"
A odgovor je: "Dragi zabrinuti studentu, zabranjen mi je pristup u škole."
Od srca, Bog."

PS: Želite li čuti što Bog ima za reći o tom terorističkom napadu poslušajte u MP3 formatu (ima 7,239 kB, ali isplati se).