<iz knjige Neusporedivi Krist, John Stott>
Svim četirima dijelovima ove knjige istraživalo se višestruki identitet Isusa Krista. U prvom i četvrtom dijelu razmotrili smo svjedočanstvo Novog zavjeta o Kristu, a u drugom i trećem svjedočanstvo crkvene povijesti.
Cijelo vrijeme bili smo svjesni postojanja fundamentalne razlike između tih svjedočanstava, pa tako i između biblijskih i povijesnih dijelova ove studije. Jer kršćani vjeruju da je Biblija pisano Božje otkrivenje i da posjeduje jedinstveni božanski autoritet, dok su izjave crkvenih vođa pogrešiva mišljenja ljudskih bića, ma koliko oni ugledni bili.
Struktura knjige namjerno naglašava tu razliku. Drugi i treći dio (Krist u tumačenju crkvene povijesti) čvrsto su obuhvaćeni parametrima prvog i četvrtog dijela (Krist kako ga predstavlja Novi zavjet).
Osjećao sam dužnim sjetiti se te razlike kad god sam prikaze drugog i trećeg dijela podredio kritičkom propitivanju. Moja procjena često je bila puna razumijevanja (posebice u trećem dijelu), no katkad je bila i negativna (posebice u drugom dijelu). Primjerice, osjećao sam se slobodnim postaviti pitanja o redovničkoj tradiciji, kršćanskom misticizmu, feudalnim kategorijama Anselmova učenja o pomirenju, prosvjetiteljskom portretu Krista kao pukoga ljudskog učitelja i o južnoameričkoj rimokatoličkoj slici Isusa kao tragične žrtve bez naglaska na pobjedi uskrsnuća, zatim i o tendenciji predstavnika teologije oslobođenja da pobrkaju oslobođenje sa spasenjem i o gubitku imperativa kršćanske misije Svjetskog vijeća crkava. Osjećao sam se slobodnim čak i izraziti kritičnost.
Ali, kako sam se mogao usuditi iskazati takav nepriličan kriticizam? Nije li to preuzetno? Da, bilo bi to nepodnošljivo arogantno da nam Bog u Bibliji nije milosrdno dao kriterij prema kojem možemo prosuđivati sve ljudske pokrete i tradicije. Stoga se moramo ponizno vraćati biblijskim portretima Krista i prosuđivati naše prema njima jer su samo oni normativni.
Neizbježno, u svojem sam odabiru crkvenih vođa i njihovih pogleda na Krista bio selektivan. S obzirom na biblijske modele Krista nemamo slobodu biti selektivni, nemamo slobodu prihvaćati one koji nam se sviđaju i zanemarivati one koji nam se ne sviđaju. Naš “uzmi i promiješaj” postmodernistički mentalitet nespojiv je s pogledom kršćanskog uma na Bibliju. Da se razumijemo, legitimno je izabrati biblijske teme za specijalističke studije (primjerice, Pavlovo viđenje ovoga ili Petrovo viđenje onoga), ali samo da bi se razjasnilo što te posebnosti pridonose ukupnom novozavjetnom portretu Krista. Cilj takvih studija nije da ostanu selektivne, nego da pridonesu razumljivosti.
Neobična raznolikost Isusovih portreta tijekom crkvene povijesti, od kojih neki malo nalikuju na autentičnog Isusa apostolskog svjedočanstva, predstavlja zdravo upozorenje za nas danas. Svakako, pridodajmo nove slike trećem dijelu jer nije ograničeno kako sve novozavjetni Isus može utjecati na nas i nadahnuti nas. Ali nemojmo dodavati drugom dijelu nove Isusove portrete osim ako nismo sigurni da se mogu potvrditi u odnosu na samoga novozavjetnog Isusa (prvi i četvrti dio).
Kako možemo sami upoznati autentičnog Isusa – toga neusporedivog Krista kojemu nema ravna? Završavam s pričicom što ju je pokatkad pripovijedao pokojni Donald Coggan, bivši canterburyjski nadbiskup (iako se nije mogao prisjetiti odakle je zna):
Jednom je, kažu, živio kipar koji je isklesao kip našega Gospodina. Ljudi su izdaleka dolazili da ga vide – prikazivao je Krista u svoj snazi i blagosti. Obilazili bi oko kipa, pokušavajući uhvatiti njegovu krasotu, gledajući ga sad iz ovoga, sad iz onog kuta. Njegova im je veličanstvenost ipak nekako izmicala, dok naposljetku nisu pitali samog kipara. A on bi svaki put neizostavno odgovorio: “Samo je jedan kut iz kojega se ovaj kip može istinski vidjeti. Trebate kleknuti.”
Tekst je preuzet iz knjige Neusporedivi Krist (autor John Stott)u izdanju STEPressa. Više o knjizi kao i cijelo prvo poglavlje možete naći na www.stepress.hr
