STEP - Slučaj praznog groba

Usporedno s otkrićima papirusa, došlo je na vidjelo mnoštvo biblijskih rukopisa (preko 14.000 kopija ranih novozavjetnih rukopisa očuvano je do danas). Ovo je motiviralo Fredericka Kenyona, vodećeg stručnjaka s obzirom na pouzdanost starih rukopisa, da napiše: "Interval između vremena nastanka izvornog sastava i prvih nalazaka postaje tako malen da je gotovo zanemariv, te je uklonjeno posljednje uporište tvrdnje da se Biblija kakvu imamo danas razlikuje od ranih primjeraka. I tako se autentičnost kao i opći integritet knjiga Novoga zavjeta može smatrati konačno uspostavljenim."

Povijesničar Luka pisao je na osnovu "autentičnih dokaza" s obzirom na uskrsnuće. Gospodin William Ramsay koji je čitavih 15 godina nastojao da potkopa vrijednost Luke kao povjesničara i da opovrgne pouzdanost Novog zavjeta, konačno zaključuje: "Luka je prvoklasni povjesničar… ovaj bi autor trebao stajati rame uz rame s najvećim povjesničarima."

Dokaz uskrsnuća

Profesor Thomas Arnold, 14 godina dekan na Rugbyju, autor poznate Povijesti Rima, imenovan za šefa katedre moderne povijesti u Oxfordu, vrlo dobro upoznat s vrijednošću dokaza za određivanje povijesnih činjenica.

Taj je veliki znanstvenik rekao: "Već se godinama bavim proučavanjem povijesti raznih razdoblja, ispitujući i važući dokaze onih koji su pisali o njoj, međutim ne poznajem niti jednu činjenicu u povijesti čovječanstva koja je potvrđena boljim i potpunijim dokazima, razumljivim za objektivnog istraživača, od velikog znaka kojeg nam je Bog dao - da je Krist umro i ustao od mrtvih"

Brooke Foss Westcott ( 1825. - 1901. ), engleski znanstvenik, rekao je: "Uzimajući sve dokaze u obzir, nije pretjerano kazati, da ustvari nema povijesnog događaja bolje podržanog od Kristovog uskrsnuća. Ništa drugo do li predrasuda da je izvještaj netočan, može sugerirati ideju o manjkavosti dokaza".

Dr. Paul L. Maler, profesor klasične povijesti na Zapadnom Michiganskom sveučilištu, zaključuje da: "Ako se svi dokazi pozorno i opravdano istraže, uistinu je opravdano prema mjerilima povijesnih istraživanja zaključiti da je grob u koji je Isus bio položen, zapravo bio prazan onog uskršnjeg jutra. Još niti trunka dokaza nije otkrivena u području literarnih, epigrafskih ili arheoloških izvora, koja bi opovrgla ovu tvrdnju."

Što će biti tvoja procjena i odluka?

Što ti misli š o praznom grobu?

U Dokazima za klasičnu književnost profesor Barnes navodi tri standardna testa koji se primjenjuju radi određivanja pouzdanosti povijesnih dokumenata. To su: bibliografski test, unutrašnji test i vanjski test. Bibliografski test uzima u obzir broj kopija izvornog rukopisa i vrijeme koje je proteklo od pisanja originala i postojećih kopija u kojemu više ne postoji nijedan original. Unutrašnji test proučava dosljednostii nedosljednosti unutar rukopisa. Vanjski test obrađuje drugu povijesnu građu da bi se ustanovilo potvrđuje li ona izjave unutar rukopisa ili ih negira. Zapravo je riječ o arheološkim dokazima.

1. teorija

Možda Isus nije umro. Možda je samo bio na križu, zatim se probudio u grobu, odgurnuo dvo-tonski kamen, savladao rimske vojnike i zbrisao.

Venturini je postavio teoriju nazvanu "teorijom nesvjestice". Njome sugerira kako Isus zapravo nije umro na križu već je živ skinut s križa pa je, kad su ga stavili u grobnicu, vlaga u grobnici oživjela njegovo tijelo. Nakon toga odmaknuo je veliki kamen, na vršcima prstiju obišao stražare, pojavio se pred svojim učenicima kao pobjedonosni Bog te zatim otišao i umro negdje dalje.

Čak ni većina skeptika ne može prihvatiti tu zamisao, ali neki se njome koriste pokušavajući potkrijepiti svoje stajalište kako Krist nije uskrsnuo.

2. teorija

Isus je bio u krivoj grobnici, vojnici su čuvali krivu grobnicu i žene su došle pred krivu grobnicu.

Prema drugoj teoriji, žene su otišle pred pogrešnu grobnicu, a to znači da je i rimska straža bdjela pred pogrešnom grobnicom, pa su pred nju otišle i židovske vođe. Inače bi Isusovo tijelo pronašli u pravoj grobnici. Alternativa toj i sličnim teorijama jest prazan grob i učenici koji su objavili: "Isus Krist je živ!" Ako je to bila laž, židovski su službenici trebali samo otići do Isusove grobnice, izvaditi Njegovo tijelo, pokazati to tijelo usred Jeruzalema i reći: "Evo vašeg uskrslog Spasitelja." Time bi kršćanski pokret i objava uskrsnuća bili srušeni. Ali oni nisu mogli pokazati tijelo . Grobnica je doista bila prazna.

Pul Althaus s Erlangenskog sveučilišta dodao je: "Uskrsnuće se ne bi moglo održati u Jeuzalemu ni samo jedan dan, ni jedan sat, da prazna grobnica nije bila utvrđena kao činjenica."

3. teorija

Preplašeni učenici su prebili jadne rimske vojnike i ukrali Isusovo tijelo.

Možda su učenici uklonili tijelo i proširili laž da je Isus ustao od mrtvih. Ali dokazi što su ih pronašli istraživači govore suprotno. Prvo, učenici nisu očekivali da Isus ustane od mrtvih. Kad je Isus umro, učenici su bili samo jedanaestorica uplašenih ljudi koji su se skrivali bojeći se za svoje živote. Njihov je vođa bio mrtav, a njihovi su se snovi ugasili. Suprotno tome, nekoliko dana nakon uskrsnuća ista je skupina ljudi postala hrabra, neustrašiva i vizionarska. Što je uzrokovalo tako veliku promjenu? To se nije zbilo zato što su vidjeli praznu grobnicu, već zato što su vidjeli živog Krista i nakon Njegove smrti.

Što su učenici mogli postići izmišljajući priču o Kristovu uskrsnuću? Ugled? Položaj? Bogatstvo? Moć? Znate li što su postigli? Svi osim jednoga umrli su mučeničkom smrću. Nekima su odrubili glave, drugi su bili raspeti, treći kamenovani ili nasmrt pretučeni, i to samo zato što su tvrdili da je Isus živ i da nudi ljudima oprost grijeha i vječni život.

Da je priča o uskrsnuću bila laž, Isusovi učenici bi to znali. Za njih bi život u laži sigurno bio nedostojan njihova besprijekorno moralnog života, i u suprotnosti s njihovim moralnim načelima.

Bilo bi dobro da svatko pokuša opovrgnuti Kristovo uskrsnuće, jer bi to značilo da bi svatko proveo svoju istragu. Pritom mislimo i na povijesne skeptike koji su pokušali negirati uskrsnuće.

Jedan od njih bio je i prof. dr. Simon Greenleaf, profesor prava i voditelj katedre za pravo na Harvardu, jednom od najboljih sveučilišta u SAD. Kao autora knjige Načela zakonskih dokaza, njegova su ga tri studenta izazvala da svoju knjigu pokuša primjeniti na Kristovo uskrsnuće i istraži valjanost dokaza o uskrsnuću. Profesor Greenleaf je prihvatio izazov. Nakon temeljitog proučavanja rekao je: "Ne postoe bolje potvrde povijesnih dokaza od onih o Kristovu uskrsnuću", i dodao: "Uvjeren sam da svaku porotu u Engleskoj i Americi možete uvjeriti da je Krist ustao od mrtvih."

Želeći uništiti "mit" kršćanstva, Lord Lyttleton i dr. Gilbert West profesori Oksfordskog sveučilišta, znali su da najprije moraju opvrgnuti Kristovo uskrsnuće, a zatim promijeniti živote učenika. Godinu dana kasnije obojica profesora postali su kršćanima. U knjizi što su je napisali o svojim istraživanjima dokaza o uskrsnuću izjavili su: "Ne odbacuj prije nego što istražiš."

Što ti misliš o praznom grobu?

 


Preporuči ovu stranicu

Preporuka Istraga o Kristu